Puškarice ili cepare su izrađivali dječaci tako što bi odsjekli stabiljku biljke zohe (zove) kojoj je unutrašnjost šuplja. Stabiljka je trebala biti dužine petnaestak i debljine oko dva centimetra. Unutrašnji meki dio dobro bi očistili. U tako očišćenu cjevčicu stavljan je tvrdo uvaljan i pljuvačkom namočen čep od kudjelje (neobrađeno vlakno konoplje). Čep je potisnut tvrdom šibom do izlaza iz cijevi. Potom je na drugu stranu stavljan drugi čep i potiskivan prema naprijed. Obadvije kuglice morale su čvrsto "dihtati" da bi se dobio što veći pritisak u cijevi. Kada je pritisak postao snažan, istisnuo je kuglicu s otvora uz mali prasak. Pobjednik je bio onaj čija je kuglica imala najveći domet.

Izrađivalo se i tako da je napravljen samo jedan čep kojega bi dječaci dugim štapićem gurnuli, a on bi iskočio i odletio i po nekoliko desetaka metara.