Cingarela je igra veoma slična današnjoj igri koju djeca nazivaju "škola".
Ova se igra najčešće igrala na gumnima (popločano mjesto okruglog tlocrta s niskim zidićem) ili čistoj goloj zemlji bez trave.
Na zemlji bi djeca komadom šćapa (štapa) nacrtala pravokutnik, kojega bi onda podijelila na osam, otprilike jednakih kvadrata, i to po četiri u dva reda. Ovu je igru moglo igrati dvoje troje ili više protivnika, a mogla se igrati i u parovima.
Najvažnija je u svemu tome bila glatka okrugla ploča promjera od pet do deset centimetara, te dobra i tvrda obuća.
Razlika između cingarele i škole je u tome da se u cingareli pločica gura, iz jednoga u drugo polje jednom nogom, dok druga mora biti podignuta te ne smije dodirivati tlo, dok se u školi ona uzima iz polja i dalje prenosi rukom, također kaskajući na jednoj nozi.
Kad bi se odredio redoslijed igranja, igračica bi ubacila ploču u prvo polje i odatle krenula smjerom kazaljke na satu. Morala je stati na jednu nogu i tom bi  nogom gurala ploču iz jednoga u drugo polje, dok ne prođe svih osam polja. Ako bi, gurajući ploču, ona stala na crtu između dva polja ili izišla izvan okvira cingarele, igru je preuzimala druga igračica. Također se tijekom igre nije smjelo osloniti na drugu nogu, niti stati na crtu. Ako bi igračica načinila neku od ovih grešaka ona je propala i igru je morala prepustiti drugoj igračici.
Ako je jedna igračica uspješno prošla prvi krug onda bi ploču ubacivala u drugo polje, pa treće, četvrto i tako redom dok  ne bi odigrala cijelu cingarelu.
Kad je bez greške odigrala sva polja, igračica bi stala uz crtu, leđima okrenuta cingareli, te preko glave nastojala  ubaciti  ploču u jedno polje. U koje bi polje ploča pala tu bi ona ucrtavala svoj znak, što je bilo veoma bitno za daljnji tijek igre, jer su protivnici kasnije morali preskakivati zajedno s pločom tuđe osvojeno polje. U svojemu bi polju igračica mogla stajati s obje noge i odmarati bez posljedica.
Pobjednik je cingarele bio onaj tko bi na taj način osvojio najviše polja.