U predvečerje lijepih ljetnih predblagdanskih večeri, kada nisu prolazila kola prema njivama, djeca iz susjedstva bi nacrtala kamenom veliki krug, podijelivši ga na nekoliko dijelova, ovisno o broju igrača. Svaki je imao svoj teritorij, svoju zemlju. Za igru je bio potreban jedan tanji štap dužine 35-40 cm. On se bacao na određenu udaljenost. Trebao je dotaći protivnika i tako sačuvati svoj i zauzeti dio tuđe zemlje. Zemlja se zauzimala istim tim štapom, stojeći na svojem teritoriju, sagnuvši se, s ravnim koljenima i stopalima "ukopanim u mjestu". Koliko bi mogao štapom zaokružiti vidljivom crtom, bilo bi njegovo. Igrač je svoju zemlju mogao vraćati, gubiti i osvajati susjedovu. Pobjednik je bio onaj koji je osvojio najviše zemlje.