DJED BOŽIĆNJAK
Iz neba tamna
osuta prahom zvjezdanim
polako snježak sipi.
Pod nogama jelenjim
bijeli tepih škripi.
Sa dalekog sjevera
iz snježnog grada
starac nam stiže.
Tiho se prikrada
u snovima dječjim
sve je bliže i bliže.
Noćas će radost udijeliti
Mariji, Josipu i Ani.
Poklone će im na prozore staviti,
oni će ih otvoriti čim se razdani.
Većinu djece, svuda po svijetu
sijedi će starac obići.
U sve domove i svakom djetetu
dragi će djedica stići.
Samo na jednom licu
ujutro neće biti sreće
jer u njegovu ulicu
djedica stići neće.
Do jelke malog Zvonkića
koji je uvijek drag i mio
djed Božićnjak nije došao.
Na malog dečkića
nije ni pomislio.
Jer sva mu djeca pisma šalju,
i u njima nabrajaju svoje želje,
zatim starac pisma pročita,
ispuni ih i djeci donese veselje.
Zvonkić za starca nije ni znao
niti mu je ikada pismo napisao
jer papira i olovke nije
naš dječačić nikada imao.
Stoga, nek se sva dječica
na gomilu jednu skupe
i malom, dobrom Zvonkiću
najljepši darak kupe.