MALI NEVALJALAC
Ne znam zašto
su djeca izmislila
da je on zločest bio
kad baš ništa nije
loše napravio.
Osim što je;
mačku za rep vukao,
djevojčice za kosu čupao,
sestričnu do gola ošišao,
sa pikulama pse gađao,
zidove na kući
sa plavom kredom išarao,
cvijeće u vrtu čupao,
sa djecom se tukao
a sa odraslima svađao.
Pola prozora
u susjedstvu porazbijao,
ali ništa drugo nije loše uradio,
i sve je, baš sve uvijek priznao.
Došao bi pokunjeno,
ozbiljnog lica,
ali nasmiješeno.
Mamu bi u obraz poljubio,
s ručicama malim
oko vrata ju zagrlio
i sve bi bilo riješeno.
Znala je majka,
da će doći vrijeme
kada će njih dvoje
moći zaboraviti na probleme,
i da će mali nevaljalac
jednog dana postati
blistavac.
I kad je u školu krenuo,
sve je izokrenuo
ali u drugom smjeru.
Nije više prkosio
već je samo petice donosio
i sanjao blistavu karijeru.