Žut maslačak

jednog dana

odlučio čvrsto,

odseliti će sa svog staništa

naći neko drugo mjesto.

Tri je dana mislio

kud bi mogao poći,

gdje bi ljepše bilo živjeti,

i napokon smislio.

Po čemu je od njega ljepša

potočnica plava

da bi pokraj vode

baš ona cvjetala?

Zar ja nisam puno ljepši?

upita maslačak.

„Jesi, jesi, baš si lijep!“

šapće sunca zračak.

To maslačku dalo snage

pa zamoli vjetrić

da prenese njega nježnog

baš uz plavi cvjetić. 

Sada rastu zajedno

potočnica i maslačak

a sa neba na njih grije

istog sunca zračak.