Stihovi Natali Šarić
TEŠKE BODLJE
Već me dugo ljute bodlje na leđima mojim.
Tko me sretne, odmakne se, k'o da ne postojim.
Ponekad mi samo mahnu, ali iz daljine.
Usamljenost mi na duši baš poput planine.
Želio sam biti glumac u ljubavnoj drami,
filmske dive grliti kad ostanemo sami.
Al' ne mogu stati blizu baš ni jedne dame.
Od rođenja platonska je ljubav samo za me.
Jednom sretoh slavnog lovca iz Brankove priče.
Sva njegova putovanja na junaštvo sliče.
Poznaju ga mala djeca, očevi i bake.
Nitko ne zna za časnijeg junaka iz bajke.
Iz ovih ću stopa i ja promijeniti želju!
Svaku tužnu misao ću mijenjat za veselu.
Sad mi više usamljenost nimalo ne smeta.
Kopljanik ću i ja biti, voljen širom svijeta.