Stihovi Natali Šarić
TUŽNI VODOPAD
Otkada za sebe znam, padajući živim.
To me čini nespretnim, šutljivim i sivim.
Nije isto ako si vodoskoka kap,
ili ako nizbrdo tečeš kao slap.
Kad je snijeg okopnio, pročuo se glas…
Kako živi vodoskok, stiglo i do nas.
Kod njih stalno tulumi! Kod njih sreća vlada!
Ne dosađuju se kao voda koja pada.
Nema dana da ne prave tripl-piruete…
Nema toga što ne mogu kapi koje lete!
Kolut naprijed, stoj na glavi i sklekova sto...
A što rade vodopadi? Spuste se na dno!
Zaplesat bih i ja znao i valcer i dens,
samo kad bih izborio dozvolu za ples.
Ostao bih stoljećima zaigran i mlad
kad bih bio vodoskok, a ne vodopad.
To me čini nespretnim, šutljivim i sivim.
Nije isto ako si vodoskoka kap,
ili ako nizbrdo tečeš kao slap.
Kad je snijeg okopnio, pročuo se glas…
Kako živi vodoskok, stiglo i do nas.
Kod njih stalno tulumi! Kod njih sreća vlada!
Ne dosađuju se kao voda koja pada.
Nema dana da ne prave tripl-piruete…
Nema toga što ne mogu kapi koje lete!
Kolut naprijed, stoj na glavi i sklekova sto...
A što rade vodopadi? Spuste se na dno!
Zaplesat bih i ja znao i valcer i dens,
samo kad bih izborio dozvolu za ples.
Ostao bih stoljećima zaigran i mlad
kad bih bio vodoskok, a ne vodopad.