Tko još nije čuo za srebrnu damu?
Morima kad pliva, viđaju je samu.
Dugine se boje nastanile na nju
pa oholo jezdi i noću i danju!

Tko još nije čuo, u tom oceanu,
za krljušti krasne što nemaju manu?
Al' kruži i priča da ljepota blijedi
i da bez dobrote to blago ne vrijedi!

Ako do sad niste ronili baš tuda,
odvojite vrijeme i dajte si truda,
jer ribica svaka u morskoj dubini
odat će ti tajnu, makar u tišini…

…o ribi što bješe ohola i tašta,
umišljena dama koja radi svašta,
koja nikom nije ni ljuščicu dala,
nit' je znala riječi: IZVOLI i HVALA.

Zbog ljepote dali Srebrica joj ime
sva bića od kopna pa sve do dubine.
Postajala usamljena iz dana u dan,
a baš nitko ne voli ostarjeti sam!

Shvatila je Srebrica da ne srebre sati
ako nisi dijelio, ako ne znaš dati…
Zato svoje boje sa svima sad dijeli
pa se opet cijeli ocean veseli!