Krijesnica se zagledala u šarena krila.
Već dugo je zaljubljena u dnevnog leptira.
Sreli su se tek na kratko, jednog jutra vedra.
Stazu mu je osvijetlila da usmjeri jedra.

Da je barem pogledala noćnog kavalira,
noćnu pticu il' zrikavca koji noću zrira.
Već ovako za njim noću uzdiše i trepti,
čekajući da se prene i da do nje sleti.

Svi su rekli da ta ljubav potrajati neće.
Na livadi od tog jutra za njih nema sreće.
Niti ona tinja više kraj usnulog plota...
Nit' on širi svoja krila ljepša od života...

Ljubav boli, svi to znaju, i često se boje.
Ali baš zbog toga prave ljubavi postoje.
Zato leptir i krijesnica tako dugo traju…
On leprša, ona svijetli jednom zagrljaju…