Iz Zagreba me sele u neku Pulu! Još misle da imam sreće. Kakva je to sreća, pitam ja vas, iz glavnog grada otići u provinciju? Dolaze! Umirem od straha! Ugledah jednu zgodnu plavušu na visokim štiklama. Odmah sam shvatio da ništa ne zna o psima i da ću vjerojatno gladovati, ali ću imati uvijek lijepu frizuru i svi će govoriti da sam sladak. A ja želim biti sit! I ne uvijek čist; želim na sebi osjetiti miris zemlje i trave, a ne Chanel!

Oproštaj je bio bolan. Znao sam da mamu, sestre i braću više nikad neću vidjeti. Sva tuga se skupila u mojim očima i pravio sam se da spavam. Ona me držala u krilu i nježno mazila, govoreći o nekom Luciu, s kojim ću biti prijatelj. Za nekoliko sati, vidio sam tog svog "novog prijatelja", koji je više ličio na tele, nego na psa. Nije mi se baš obradovao. Samo je tužno i optužujuće pogledao "Štiklu". Uzaludna su bila njezina uvjeravanja da ga voli, povukao se u  kupaonicu, kao i uvijek kad je nesretan – saznao sam kasnije.

Moram vam priznati da sam se u mnogim stvarima prevario. Hrane je bilo u izobilju, trčao sam po vrtu i šetao svaki dan. Štikla me obožava i zapravo je, najčešće, nosila tenisice. Lucio se pokazao kao pravi prijatelj. Imao je već deset godina i zbližili smo se toliko da smo spavali zagrljeni.

Pula je prekrasan grad. Često šećemo pored mora; ponekad nam se pridruži i Štiklina sestra. Kad sam nestašan, naljuti se pa me iz osvete zove Tajči i svi misle da sam curica! Ali, znam da me i ona voli. Zapravo, svi me obožavaju! Mislio sam da ću uvijek biti nesretan, a meni je, osim penjanja na krevet, sve dopušteno. Slušajući Štiklu i njezinu sestru, zaključijem da je bolje biti pas, nego čovjek. Ne smijem otkriti da mi razumijemo vaš jezik jer bi nam tu moć oduzeli. Ali, iako sam još skoro bebica, ali skoro, shvaćam koliko ste vi ljudi komplicirani, što vam sve ne da mira. Moja je Štikla ponekad tužna, ali Lucio i ja to osjetimo pa dođemo k njoj i s ljubavlju je gledamo. Tuga se makar ublaži. Najsretniji sam kad je vesela.

Priznajem, volim Štiklu i svoju novu obitelj. Tako je dobro biti pas!