SUNČANI SAT

Nina Kordić Gottstein

Hraniš nam dušu, jačaš nam kosti
I zato sunašce oprosti

Što pod tobom uživamo i ležimo

A kad si visoko na nebu kukavički bježimo!

Ma što ti bi, Sunce, da baš tako

Od deset do pet griješ nas prejako?

Hajde, ne gnjavi

Ni ti nemaš kapu na glavi

Niti debeli sloj kreme.

U crveno nam začas obojiš tjeme

A tvojim zrakama smo mete

Od glave do pete!

Dugo pod tobom blago je reš

Pa i naš veš...

Od deset do pet dobro pamti tijelo

Bilo ono žuto, crno ili bijelo

Svaku opeklinu

Mjehurić i oteklinu

I zbilja strada

Ako se ne drži hlada.

A koža u starosti

Sve ružno pamti iz mladosti

Tako lako ne zaboravlja.

Zato, čovječe, ako ti se pod suncem zabavlja

A znoj te iznenada oblijeva

Stani, jer pametan je onaj tko odolijeva

Znaj, dok god ti je sjena od tijela kraća

Nek te to u hladovinu vraća.

Ma da te ikad, Sunce, zavrtjela sunčanica

I ti bi teturalo kao pijanica

Da, opijaš nas jako, al` u tebi je spas

Sunce, bez tebe ne bi bilo ni nas!

I nisi još za baciti u smeće

Kad cijeli svijet oko tebe se okreće

A ako ti zasmeta naš suncobran

ti iz inata raširi svoj ljudobran.

I nemoj, Sunašce, zbog toga biti ljuto

Budi nam i dalje nasmijano i žuto!