Bio sam s tatom
u dječjem parku
i fini sladoled jeo,
tada sam prvi puta
tu lijepu djevojčicu
u životu sreo.

Znam, imala je
raspuštenu kosu,
i nekoliko malih
pjegica na nosu.

Haljinicu dugu plavu
i kapicu za glavu.
Nije skidala
osmijeh s lica,
a u ruci joj je bila
žuta kantica.

Još pamtim tu sliku
kako je krenula
prema pješčaniku.

Prije nego što
sam joj prišao,
tata mi je musava
usta obrisao.
I dok se neka djeca
u blizini tuku,
meni se cijedi
sladoled niz ruku.

Tada sam jedino znao
da bih se s njom
u pijesku igrao.

Mirno u tišini
smo kule gradili,
i niti jednom
se nismo posvadili.

Onda je tata rekao
da moramo poći,
i da ćemo sutra
opet u park doći.

Mislio sam
pustiti suzu,
ali sam tada,
dobio pusu.
Kada se sjetim
žute kantice
meni se u osmijeh
raširi lice.