Klitija je bila morska nimfa, princeza zaljubljena u Apolona, boga Sunca, glazbe i muške ljepote. Vidjela ga je sasvim slučajno, jedne blage noći, dok je mjesec obasjavao prozore njene odaje. Bio je samo sjena u daljini koja se pretvorila u najljepše i najmilije biće koje su njezine oči ikada vidjele. Ali, Apolon nije dolazio svake noći da bi vidio nju. Njegovo srce je kucalo za njezinu sestru Leukoteju.
Klitija je živjela iz dana u dan, sama i odvojena od vanjskog svijeta, ne gubeći nadu. Čeznula je i iščekivala dolazak voljenog Apolona, a kad on nije dolazio, ona je od ljubomore zamrzila svoju sestru i otkrila ocu sestrinu tajnu ljubav. Leukoteja je bila okrutno kažnjena, a Apolon to nije mogao oprostiti Klitiji. Shvativši što je učinila, Klitija je jedno jutro, tugujući umrla. Apolon ju je pretvorio u Suncokret, koji će svaki dan slijediti Sunce, ali će noću spuštati svoju glavu prema zemlji...

Druga verzija kaže da je Klitija pobjegla u pustinju, gdje je bila bez hrane i vode. Tamo je cijele dane promatrala Sunce, u očekivanju da se Apolonove kočije ipak vrate. U čekanju je umrla, a poslije smrti se pretvorila u suncokret. Noge su joj postale suncokretova stabiljka, njezino lice je postalo cvijet, a njezina zlatna kosa - latice. Tako je Klitija i nakon smrti nastavila stalno gledati u Sunce, čiji je vladar bio njena ljubav.