Dedal je bio obrtnik i izumitelj, koji je za kralja Minosa načinio labirint u kojem je Minos skrivao strašnog Minotaura, čovjeka s glavom bika. Kada je Tezej svladao Minotaura i pobjegao iz labirinta, kralj je odlučio kazniti Dedala, jer mu je ovaj obećao da se iz labirinta nitko ne može izvući.Tako je Minos Dedala i njegova mladog sina Ikara dao zatvoriti na vrhu velike kule koja je nadvisivala labirint.

Dan za danom Dedal i Ikar gledali su more iz svojeg samotnog tornja. U posjet su im jedino dolazile ptice koje su slijetale na zidove tornja kako bi mitarile svoje perje. Gledajući u ptice, Dedalu sine ideja kako će on i sin napustiti toranj. Dedal je počeo skupljati perje koje je ostajalo iza ptica. Pažljivo je vezao pera zajedno, od najmanjeg do najvećeg. Veća je osiguravao nitima, a manja voskom te su tako gotovo bila jednaka ptičjim krilima. Tako je za godinu dana Dedal načinio dva para lijepih i velikih krila.

Pričvrstio je krila Ikaru i sebi za ramena te podučio mladog Ikara kako da maše krilima: "Drži se uvijek mene. Što god činio, nikada nemoj letjeti preblizu moru, jer će ti se smočiti pera. Isto tako, nikada nemoj letjeti previsoko i preblizu Suncu, jer će ono rastopiti vosak kojim su pera zalijepljena."
 
I tako su poletjeli. No, mladić je bio neoprezan. Kad su nadletjeli otoke, Ikar je počeo letjeti sve više i više da bi dostigao nebesa. Osjećao se sve sretnijim i potpuno je zaboravio na očev savjet. Sunce je zagrijavalo vosak i topilo ga, a perje je počelo otpadati s krila. Kad su se pera razdvojila, Ikaru više nije bilo spasa. Pao u more i potonuo u njegovim dubinama.

Dedal je pun bola odletio na Siciliju, gdje je sagradio hram bogu Apolonu kojemu je zauvijek darovao svoja krila. Zarekao se da ih više nikada neće upotrijebiti.