Prometej i Epimetej su bili braća Titani, jedini koji su bogovima pomagali u borbi protiv Titana i njihovom svrgavanju sa vlasti nad svijetom. Nakon pobjede bogova, Zeus ih je nagradio dajući im da stvore život na Zemlji.

Epimetej je upotrijebio bačve u kojima su bili razni sastojci i stvorio je životinje, a Prometeju je na raspolaganju ostala samo bačva gline. Ipak, on je odlučio stvoriti bića savršenija od Epimetejevih životinja. Od gline je oblikovao dva bića po izgledu nalik Zeusu i Heri, te im je u grudi umetnuo sve osobine Epimetejevih bića. I njegova su bića jela, spavala, množila se i rađala, ali bila su jednaka Epimetejevim. Zato on zatraži pomoć od božice Atene, koja je njegovim bićima udahnula malo božanskog daha, tako da su ona sada mogla misliti, pričati, raditi i moliti se bogovima.

U početku su bogovi ova bića samo iskorištavali. Stoga im je Prometej dao nadu, obdario ih snagom i podučio ih mnogim vještinama. Gledao je svoja stvorenja kako se smrzavaju i odlučio im je dati i vatru. Potajno je uzeo vatru od bogova i donio je ljudima u svome štapu.

Kako su ljudi, zahvaljujući brojnim vještinama postali moćniji, prestali su poštovati bogove. Sve je to naljutilo vrhovnog boga Zeusa.

Naredio je slugama da odvedu Prometeja ga na kraj svijeta gdje ga je bog Hefest prikovao za stijenu. Kako to nije slomilo Prometejev ponos, Zeus ga je prikovao za planinu Kavkaz gdje je ljeti trpio žegu, a zimi strašne mrazeve. Prometej i dalje nije htio moliti za milost. Dugo se nadao da će ga spasiti ljudi, no jednog je dana došao Heraklo i oslobodio ga njegove muke. Zbog tog što je Heraklo bio Zeusov sin i s ocem je dogovorio razmjenu za Prometeja, Zeus je Prometeja primio natrag na Olimp,  ali je Prometej i dalje je morao sa sobom nositi stijenu na koju je bio prikovan.