Narcis je bio toliko lijep mladić da bi se svaka djevojka istog trena zaljubila u njega. No, Narcis je bio bezosjećajan i nije volio nikoga osim samoga sebe.

Eho je bila planinska nimfa prekrasnog glasa, koja je voljela govoriti pa tako i ogovarati. To je razljutilo božicu Heru pa ju je kaznila tako da može ponavljati samo posljednje riječi rečenica drugih ljudi, a sama nije mogla govoriti.

Jednoga dana, Eho je srela Narcisa i zaljubila se u njega. Budući da nije mogla razgovarati s njim, slijedila ga je samo da ga vidi, ali dovoljno daleko da ne bude viđena.

Kad se Narcis izgubio i povikao: "Ima li koga ovdje?", Eho je uzvratila: "Ovdje, ovdje, ovdje..."
Narcis je zatražio osobu koja mu se javila da se pokaže, pa je Eho to i učinila. Nije mogla govoriti, ali mu je rukama pokazala koliko ga voli. Narcis ju je odbio, a Eho je slomljena srca molila Afroditu da je usmrti. Njezina je molitva uslišena, ali se Afroditi svidio njezin glas pa ga je pustila da zauvijek živi kao jeka (eho).

Narcis nikad nije mislio na Eho, ili bilo koga drugoga. On je volio samo sebe. Ljubomorne nimfe su se obratile božici Afroditi i rekle joj kako je Narcis prezreo i njezine darove. Stoga božica Afrodita učini da Narcis osjeti što to znači kad mu netko koga voli, ne uzvraća ljubav. Narcis je otišao u visoka brda i naišao na jezerce s bistrom vodom. Kleknuo je da se napije vode i po prvi put ugledao svoj lik kao u zrcalu. Očaran tim lijepim licem, zaljubio se. Poželio je poljubiti i dotaći tu ljepotu, ali se voda svaki put zatalasala pa se lik pojavljivao i nestajao. Tada Narcis reče: "Ako te ne smijem dotaći, dopusti bar da gledam tvoje lijepe oči". Slika ga je netremice gledala, a Narcis se tako jako zaljubio u lijepu sliku u vodi da više nije htio otuda otići. Tako mu je protekao čitav život.
Kad su ga nimfe pošle tražiti, našle su samo jedan lijepi cvijet, nagnut nad vodom. Taj cvijet nazvale su narcis.