Je li u redu da se djeca igraju s igračkama oružjem? Radi li se o bezazlenoj zabavi ili se takvim igračkama djeci šalje pogrešna poruka? Mišljenja su podijeljena.

Igračke oružje su nekada bile nezaobilazne u odrastanju dječaka - pištolji, lukovi i strijele, kupljeni ili improvizirani u igrama kauboja i indijanaca, gusarskih mačevanja i sl. Danas ih, zbog sveprisutnog nasilja, mnogi roditelji izbjegavaju i pitaju se je li dobra ideja da dijete ide uokolo i igra se ubijanja.

Neka pištolji ostanu u trgovinama

Mnogo stručnjaka i roditelja smatra da igračke pištolje nije poželjno imati u kući jer djeci šalju krivu poruku. Psihijatrica Carole Lieberman tvrdi: "Igračke-oružje potiču na nasilnu igru. Djeca vide da se pištolji i puške koriste na televiziji, u filmovima, video igricama i sl. I oni žele oponašati svoje heroje, iako još ne razumiju što smrt zapravo jest". 

Mišljenje jedne majke dvoje djece je sljedeće; Ne dopuštam sinu da se igra igračkama pištoljima. Smatram da je premali da bi shvatio razliku između igračke i pravog pištolja.

Dr. Richard Horowitz, jedan od autoriteta s područja zdravog odgoja, smatra da nema ničega dobrog u igrama u kojima se djeca pretvaraju da se ubijaju, uz povike; "Bang, bang - mrtav si!"

Ključ je u edukaciji

Drugi smatraju da su igračke pištolji u redu ukoliko se djetetu objasni, od trenutka kad je dobilo takvu igračku, da postoji bitna razlika između igračke i pravog oružja. Dr. Cammi Balleck smatra da plastično oružje može imati svoje mjesto među dječjim igračkama. "Svi moji vršnjaci su se oduvijek igrali takvim igračkama." - rekla je. "Roditelji trebaju objasniti djeci razliku između igračke i pravog oružja te opasnosti koje oružje donosi. Baš kao što će objasniti djeci kako škare kojima se služe odrasli mogu biti opasne, kako se trebaju držati podalje drugih oštrih predmeta u kući, štednjaka i električnih utičnica. Tako će djeca znati što trebaju učiniti ako naiđu na pravo oružje u kući rođaka, prijatelja ili negdje drugdje."

Agresivna igra?

Stručnjaci smatraju da agresivni impuls nije isto što i nasilje, odnosno da ljudi imaju evolucijski urođene agresivne impulse, dok je nasilje agresija koja je potisnuta i nagomilana, koja nije "prorađena".

Istraživanja pokazuju da roditelji ponekad trebaju pustiti djecu da prorade svoje emocije kroz zamišljenu igru, kako to ne bi prenosili na svakodnevni život i odnose s vršnjacima.

To svakako ne znači da djeci treba kupovati igračke oružje, već da se ne treba nužno miješati u razne druge igre koje nam se na prvi pogled ne sviđaju, jer to ne znači da će nam djeca odrasti u nasilnike, već može značiti upravo suprotno. Sve, naravno, do neke mjere. Ako dijete ispoljava izrazitu agresivnost, potrebno je potražiti savjet stručnjaka.

Zaključak

Najvažnija je uravnoteženost u obitelji. Temelj zdrave obitelji je u komunikaciji, promišljenosti, stabilnosti njenih članova i osjećaju sigurnosti. Ljubav, opraštanje, suosjećanje, samopouzdanje i samokontrola stvaraju osjećaj poštovanja spram vlastitog i tuđih života.

Važno je i jasno postavljanje granica, koje uključuje i biranje sadržaja koji su putem medija dostupni djeci.

Ukoliko dijete odrasta u takvom okruženju, pištolji na vodu najvjerojatnije neće poticati agresivnost već će ostati sjećanje na smijeh i zabavu koje je proizvela voda. Bez obzira na to, roditelji imaju pravo odbiti da igra ima bilo kakvu poveznicu s nečim što simbolizira agresiju.

Bez obzira što odlučili, razgovarajte sa svojom djecom i nenametljivo pratite njihovo ponašanje uvijek, pa i tijekom igre. Samo ćete na taj način moći dobro upoznati ljude spram kojih imate veliku odgovornost i tako odlučiti koji je pravi izbor.