"Naš petogodišnjak ne može podnijeti poraz u igri! Ako se radi o nogometnoj utakmici, a njegova ekipa gubi, prvo je jako ljut, viče sav crven u licu, a onda počne plakati. Ako igramo društvene igre i izgubi, opet je ljut ili tužan i ne želi se više igrati..."

Ovakve su situacije sa predškolcima vrlo česte. To je stoga što je u ranoj dobi potpuno normalno da dijete bude razočarano ako je izgubilo u nekoj igri.

Sposobnost prihvaćanja "poraza" je jedan od pokazatelja stupnja emotivne zrelosti djeteta. Ona se donekle svladava u dobi pred polazak u školu. Želja za pobjedom je sasvim prirodna i poželjna osobina. Ona može biti vrlo motivirajuća i pomoći djetetu da razvije upornost. Naravno, ako ono pritom uči da je i "poraz" sastavni dio igre i života.

Kako pomoći djetetu

• Nastojte čim više osamostaliti svoje dijete. Bili bismo najmirniji kad bi uvijek mogli biti uz svoju djecu i voditi ih kroz sve izazove. Ali, činjenica je da to nije moguće i da bismo im time odmogli. Djeca se najbolje uče odgovornosti i samostalnosti u ranome djetinjstvu. Kroz razne pokušaje, suočavaju se s uspjehom i s neuspjehom, stvaraju sliku o sebi i drugima.

• Što više se uključujte u različite društvene igre, u kojima će dijete ponekad pobijediti, a ponekad izgubiti.

• Objasnite djetetu da gubiti ne znači biti nedovoljno pametan ili nesnalažljiv, već se vrlo često radi o faktoru sreće na koji ne možemo utjecati.

• Ako je vaš mališan baš toliko "nesretan" jer nije pobijedio, pokušajte promijeniti situaciju! Na primjer, onaj tko je izgubio u nekoj igri, prvi će dobiti palačinke! Tako će dijete uvidjeti da poraz može donijeti neke nepredviđene sretne okolnosti.

• Kad se skupa igrate, pa vi gubite (ponekad to učinite namjerno), pazite da reagirate pozitivno. Našalite se na svoj račun, srdačno i iskreno čestitajte pobjedniku i tražite revanš. Vaš primjer je najbolji učitelj.

• Ako povremeno pustite dijete da pobijedi u igri, ono ne smije posumnjati da to namjerno činite jer će se u protivnom osjećati prevareno. Poštovanje i samopoštovanje su važne karike koje pobjedu čini slađom, a poraz manje gorkim.

• Osjećaj suosjećanja se javlja već kod vrlo male djece. Ako primjećujete da vaše dijete ne podnosi poraz u igri s drugom djecom, porazgovarajte s njime. Podsjetite ga koliko je sretno i ponosno kad pobjeđuje i upitajte ga kako bi se osjećalo da se njegov prijatelj zbog toga ljuti. Možete izvesti i malu predstavu na tu temu, s omiljenim igračkama. Dijete će s takvim vedrim odmakom lakše sagledati situaciju.

• Nakon završetka neke utakmice ili zajedničke igre u kojoj se pobjeđuje ili skupljaju bodovi, nemojte prvo upitati dijete tko je pobijedio, već je li mu bilo lijepo. Porazgovarajte o igri, o prijateljima, o djetetovoj ulozi u igri. Skupa se dosjetite kako bi igra mogla biti još zabavnija. Tako će dijete polako razvijati svoje sposobnosti i početi shvaćati da je bit u igranju, a ne nužno pobjedi.

• Kad dijete u vašoj svakodnevici u nečemu pogriješi, nastojte reagirati s razumijevanjem. U pozitivnom mu ozračju pokažite kako nešto može poboljšati i istaknite stvari u kojima je bilo uspješno.

• Bez obzira na rezultat, pobjedu ili poraz, ne oklijevajte čestitati djetetu ako se ponašalo borbeno i sportski. Pogotovo u timskim igrama, budite sigurni da se dijete trudilo pružiti maksimum.

• Ne preuveličavajte djetetovu pobjedu! Pohvalite dijete, ali realno. U suprotnom mu nenamjerno šaljete poruku da je nepobjedivo ili da je postiglo svoj maksimum. Ukoliko negdje drugdje čuje i doživi suprotno, biti će zbunjeno i razočarano.

• Isto tako, nastojte sami ne dramatizirati neki poraz, niti dok gledate utakmicu na TV-u. Ako se radi o utakmici u kojoj je sudjelovalo vaše dijete, nastojte ne biti razočarani. Poruke koje šaljemo nevrebalno, jednako su jasne kao da smo ih izgovorili.

• Ako dijete burno reagira kad gubi, prekinite igru, a kad se smiri mu dajte priliku da popravi ponašanje. Možete uvesti i novu igru "Tko najbolje gubi?", u kojoj će gubitnik skupljati dodatne bodove svaki put kad mirno prihvati poraz.

I za kraj

Naravno da niti djeca niti odrasli neće skakati od veselja nakon što su u nečemu izgubili i da je umjereno razočaranje neizbježno. Ono jedino ne smije utjecati na samopoštovanje djeteta, remetiti mu volju za igrom i rezultirati nepoželjnim ponašanjem.

Igrajte se što više! To ne moraju uvijek biti igre nadmetanja. Kroz svaku igru dijete usvaja neka nova pravila i znanja koja mu pomažu u snalaženju u tom velikom svijetu.