Čim otvorim prvo oko,
 u kojem još blista sanje,
naviju me tata, mama,
ja sam dječak na navijanje.

Čim na prvu nogu stanem,
koja hoće na igranje,
naviju me grad i škola,
ja sam dječak na navijanje.

Iako još malen, snen,
u dan kročim navijen.

Volio bih da sam vjetar,
ili da sam hitra ptica,
za njih nema svih zabrana,
ni dnevnika, ni petica.

Volio bih da sam jelen,
ili potok usred polja,
njih ne mogu da naviju,
oni idu kud ih volja.

A ja tako malen, snen,
uvijek idem navijen.