Jedna je mačka živjela sama
u svome stanu, kao dama,
i tamo joj je bilo krasno;
spavala je do vrlo kasno,
spavaćicu je imala dugu
i krevet mekani, u krugu,
i puno knjiga na sve strane,
romana, stripova, krimića,
i pun bar skupih, stranih pića;
i pravila je ikebane,
i spremala je kineska jela
i štapićima jela vješto,
i potpuno je bila bijela
i po parketu meko klizila,
al mučilo je ipak nešto,
jer nije znala što bi htjela,
i zbog toga je stalno šizila.

Jednoga dana, da ne bi skrenula
do psihijatra je pravo krenula;
taj psihijatar bijaše miš.
Ona mu reče sve po redu,
i ispriča mu svoje probleme;
miš samo malo počeše tjeme
kad je vidje onako blijedu
i zatim reče: "Nije to niš,
a to je, draga moja bitno –
vama miš jedan treba pod hitno!"

I recept joj tada napisao,
a zatim polako kroz vrata zbrisao.
Mačka je bila vrlo ljuta,
Mačka je bila vrlo kruta;
Na receptu je pisalo ovo,
glasno i jasno, slovo po slovo:
Opasna bolest – MIŠITIS KRONIKA!
Popijte stoga bocu tonika,
za prvu pomoć ovog puta;
a ako želite pravi lijek,

uhvatiti me morate