Književni prikaz Ane Đokić
KAD STIGNEŠ KASNO
tekst: Sanja Lovrenčić
ilustracije: Ivana Guljašević
Nikad nije kasno
Mali Janko voli maštati. Ponekad mu se u misli zapetljaju velika zelena žaba i mali ružičasti medvjed.
Ponekad nevidljive palačinke i šareni sendviči.
Pa onda:
- Ratoborna hobotnica
- Balon od sapunice u kojem se vozi mali pauk
- Plastični čovječuljak u autiću i tri rasparene prašnjave čarape
Lijepo je maštati i biti zabavljen igrom vlastitih misli, ali što se za to vrijeme događa s vanjskim svijetom? Propuštamo li igru i kasnimo li na druženja s drugima? Tako je Janko, zabavljen maštom, zakasnio na:
- Obiteljski doručak i ručak (Morao je jesti hladnu juhu dok su ostali već jeli sladoled!)
- U igraonicu (Njegove omiljene igračke već su uzela druga djeca!)
- U kino (Zvali su ga, ali on se nije javio, pa su otišli bez njega.)
Lijepo je maštati, ali nekad zbog mašte propuštamo život koji se odvija tu, oko nas, u realnom svijetu.
Treba li odustati od sanjarenja da bismo se radovali stvarnosti? Trebamo li plesati u mašti ili s drugima na javi?
Treba li se naći mjera u svemu? - pitanja su koje nikad nije kasno postaviti sebi.
Ni kad smo mali kao Janko, ni kad odrastemo kao Sanja Lovrenčić.
Knjiga za maštanje i razmišljanje!
AUTORSKA KUĆA
mpc. 98,00 kn
knjiga se s popustom od 20% može naručiti kod nakladnika:
MALA ZVONA
Kraljevec 64a, kontakt: 091/5553322
IGRE UZ ČITANJE:
Nacrtajte nam ili napišite kakvi se sve likovi vama zapetljavaju u misli!
- Dobitnica knjige "Kad stigneš kasno" je Marija Kustura iz Sesveta
Marija nam je napisala:
Što god moj mališan vidi oko sebe ili na tv-u, nakon nekog vremena zamišlja da je on glavni lik cijelog događanja!
Nije važno je li to kupljenje smeća, pražnjenje kontejnera, pravljenje soka ili glumljenje Mufase i Simbe iz kralja lavova!
Ako mu je potreban rekvizit, npr. sokovnik ili kamion, on to napravi od legića.
Često koristi "mobitel" da mi javi gdje je i da ga pozovem na ručak.
I uvijek nađe nekakvu temu za razgovor, a nakon toga se vraća na "posao".
U svakom slučaju zabavno ga je gledati i sudjelovati, jer nikada ne znam koji je scenarij za danas!
Irena Caglević:
Moja kći je još mala pa vam ona ne može ispričati o čemu mašta, ali ja kao odgajatelj mogu vam prepričati jednu anegdotu djece iz svoje grupe: Taj smo tjedan razgovarali o jesenskim plodovima, nosili smo plodove u vrtić, uredili jesenski kutak, jeli grožđe i tako je jedno dijete započelo priču o kupovini voća i povrća... Pričali smo gdje se voće sve može kupiti, kako se prodaje, kako se prenosi. Sljedeći dan su dvije djevojčice zamislile da su prodavačice pa su prodavale voće i povrće. igri su se pridružile i druge dvije koje su povećale igru zamišljajući kako su one mama i beba i moraju kupiti hranu za ručak. Igra se svidjela i dječacima koji su se priključili na način da su neki kupovali, a neki proizvodili građevinski materijal pa se počela graditi i kuća...
Mašta doista može svašta i tako smo mi od jesenskih plodova otputovali u pravi mali grad! Imali smo domaćice, prodavačice, mame, tate, građevinare, proizvođače svega i svačega i svakakvih drugih zanimanja kojih su se mogli sjetiti, a našli su se tu i poneki pas i mačka.
Upravo zbog ovakve dječje mašte toliko volim svoj posao!
Suzana Vrtarić:
Imam tri sina i njihova igra je pretežno igranje trgovine ili poštara. Ako se igraju trgovine, po cijeloj sobi rašire igračke i stolić pa jedan sjedi na stolici kao blagajnik, a drugo dvoje stalno dolaze nešto kupovati. Kad se igraju poštara, pokupe sve časopise i bilježnice i strpaju ih u torbu. Onda ih raznose pa čak i za mene bude pošte i raznih paketa! Ponekad se znaju igrati i škole. Kako stariji sin ide u školu, on bude učitelj i drži braći nastavu! Objašnjava im kako da pišu i uče matematiku.
Kristina Ižaković:
Majina najdraža igra je kuhati ručak za vuka, lisicu, medu i klokana. Pričala sam joj priču o rodi i lisici, a ona se naljutila na rodu jer je njoj "visica najboja piteica"!
