IGRA UZ ČITANJE:

Zamisli da si se popeo na Mjesec. Nacrtaj ili napiši kako ti je bilo na njemu, kako si se zabavljao i jesi li na njemu koga sreo.
 

• Dobitnica knjige "Mjesec u prosincu" je Irena Caglević!

Irena Caglević

SAN NA MJESECU

Ja i moja kći, sinoć na Mjesecu smo bili
Mjesečinu snenu tamo smo popili
U mjesečevim rupama igrali smo se skrivača
Pa smo natjerali zvijezde da dokažu koja je jača
Od mjesečeve prašine gradile smo kule
S kravom na Mjesecu crtali smo štule
A onda me je sunce prenulo iz sna
Večeras opet na Mjesec idemo moja kći i ja!

Maja:

Došla sam na Mjesec, uokolo je bio mrak, a mjesec je bio svjetao i žut. Sve je bilo tiho, a onda iza maloga brežuljka ugledam petero raščupanih niskih spodobica obučenih u rozo. Igrali smo igru "zaveži nogu i leti naopako", pjevali smo i vrištali...nemojte nikome reći, ali bilo je i vode na Mjesecu! Nakon pjesme naraslo bi desetak cvjetića, tako da je pjevanjem mjesec dobio sasvim drukčiju boju i šarenilo. Trčali smo i smijali se....sve je bilo veliko, a mi smo bili mali... Veselim se opet doći tamo!

Jelena Pervan:

Nitko od nas nije skužio kako se popeti do Mjeseca, pa smo ga pozvali k sebi. Jednog je dana skočio s oblaka i upao u naš vrt, zapeo za stablo šljive pa se otkotrljao do susjede Ive kojoj uvijek upadaju tuđe lopte u vrt, pa se i ovaj put uzvikala kako svaki put sve veća lopta i svaki put sve veća šteta... Kad smo ga izvukli iz nevolja, pokazali smo mu kako je biti dijete, pa smo ga naučili praviti palačinke od blata, lijekove od lišća , a on nam je zauzvrat dozvolio da se s njim loptamo. U to doba nitko nije imao takvu loptu (danas bi se i našla jedna te veličine). Odlučio tako mjesec prespavati u našem vrtu međutim, usred noći, budi se mlađi braco i plače. Ne može zaspati, kaže - boji se mraka. Upalim mu svijeću, al' i dalje plače. "Vecejas nema mjececa" kaže malac. Strah ga je crnog mraka. Panika nastala, ovaj cmolji, susjedi se bude i nije bilo druge nego obratiti se Mjesecu koji mu je odmah uskočio u krevet i osvijetlio mu sobu. Mali je zahrkao odmah, a mjesec je shvatio kako mu je ipak mjesto gore među oblacima, jer tko zna koliko je djece sinoć bilo u strahu od mraka... Ujutro se najeo ovozemaljskih doručaka i put na nebo. Eno ga i dan danas gore, povremeno svrati u moju sobu, JOŠ UVIJEK...jer nitko od nas još nije skužio..kako se popeti na mjesec!

Livia Koverlica:

Uspeli smo se na okrugli, plavi mjesec. Zvjezdice su pjevale:"Laku noć, laku noć"...
Zvončići od svilenih niti su svirali najljepše note, a mi smo lakonogo skakutali bojeći se da ne probudimo mjesečeve dječake. Oni su u snu marljivo radili, pletući svojim ručicama srebrenaste konce, te ih pružajući prema Zemlji, u dječje sobe, na mala uzglavlja. Mjesec se tiho smiješio i pokazivao nam put kroz noć. Pokazivao nam koliko noć može biti tajanstvena i lijepa...

Monika Jakopović:

Mi smo Lara i Lorena!
Kad na mjesec stigle smo,
zapjevale smo!
Volimo mjesec i zvjezdice,
volimo igru i dječje radosti sve,
jer mi smo malene djevojčice,
uvijek vedre i zaigrane!