NAKLADA BOMBON

mpc. 99,00 kn

www.nakladabombon.hr

IGRA UZ KNJIGU:

Možda se vama ili nekom vašem prijatelju ponekad dogodilo da se niste baš ponašali ''po bontonu'' pa je cijela priča završila nezgodno. Opišite nam tekstom i slikom tu zanimljivu zgodu.

• Dobitnik knjige je Luka Gottstein iz Zagreba!
  
  

Luka je napisao:

Bio je vruć ljetni dan kad smo krenuli u dućan po brzu nabavku namirnica i nismo ni slutili da ćemo se tako dugo zadržati zbog tog vrcastog bon-tona...
Kad to moja mama prepričava sve se odvijalo ovako: ...u dućanu smo u košaru ubacili sve namirnice s mojeg popisa i još poneku s dječje liste koja će se odmah spremiti u tajni ormarić i poslužiti za podmićivanje u slučaju eventualnih nestašluka. Sve je bilo u redu dok nam nije prišla uvijek ljubazna susjedica Mara koja je stala zadirkivati mog sinčića Luku, a on joj je neumjesno odbrusio i prosuo njezine izvagane jabuke po cijelom dućanu. Toliko mi je bilo neugodno! Pomislila sam odmah da će susjeda i drugi ljudi pomisliti kako uopće nisam odgojila dijete, a prije nego što sam ga uspijela ukoriti, on je već zbrisao daleko pa mi je trebalo sto godina da ga pronađem i objasnim mu kako se ružno ponio... I dok smo se ispričali susjedici i sakupili joj sve jabuke, putem do blagajne sam već bila toliko crvena, crvenija od njezinih jabuka i još sam na blagajni umalo zaboravila novčanik...

I eto, to je moja mama. I sad se crveni dok sve opet prepričava tati na telefon, iako mi je obećala da će to ostati među nama. Eh, očito se nepoštovanje bontona kažnjava upornim prepričavanjem nemilog događaja usmenom predajom dalje, dok svi ne pridodaju još po neki detalj viška i ne razjape usta od čuđenja kao ono na sjedalici kod zubara.

A moje viđenje događaja glasi:
U dućanu mi je mama zabranila da išta izloženo dodirujem jer smo došli samo po namirnice koje nam danas trebaju. To je bilo nemoguće za razumjeti, a još teže svladati željno nepce pred svim tim blagodatima koje me s polica draže, zovu, grle... a kako tek svladati ručice koje ne možeš baš ni čuvati u džepu da ne pomisle tete prodavačice da si tamo lopuža neka. I baš dok je mama birala tjesteninu po principu "en ten tini", uočio sam da nas u stopu slijedi susjeda s našega kata koju nisam baš volio jer je prečesto prislanjala svoje uške na naš kućni prag pa je sigurno i ovaj put uspjela doznati do zadnjeg detalja naš cjelodnevni plan i program. U zadnje vrijeme, gdje god mi okom tu ona zadihana skokom (a stalno govori da je noge bole i da je zaboravljiva). Bilo je ljeto i blizina frižidera svima je godila, a posebno meni jer tamo sam konačno mogao izabrati svoju omiljenu poslasticu, kad eto Mare:
- Neće li ti se pokvariti zubići ako budeš previše jeo slatkiša? Znaš, odlazak kod zubara jaaaako boli!
I veselo se zahihoće, a među usnama proviri par crnih klimavih zuba - na parove razbroj se, a ja sam pomislio kako bi joj osmijeh bio vedriji da se u prošlosti duže zadržavala među policama sa zubnim pastama, a ovako je sigurno bila malo ljubomorna na moje bijele zube pa pokušava uvjeriti moju mamu da odustane od dogovorene poslastice za mene.
- Što ti je klinjo, maca popala jezik? Možda će ti popati i te fine bombone i sladoled, he he he... - nastavila me zadirkivati baba Mara, a mama me podraga po glavi i opomene me kako je pristojno pozdraviti i odgovoriti teti susjedici.
- Ma što vas briga! - zaurlao sam i ljutito je pogledao, čvrsto držeći sladoled u ruci da mi ga ne otme. Ne zna ona da sam ga itekako zaslužio jer sam sve igračke prije spavanja pospremio tako uredno, da ni Maca papučarica ne bi imala zamjerki, a uostalom nije mi poznato da ikoja maca jede slatkiše i jezike. Ova koja moju sobu pohodi možda pokoju papuču i gricne, ali mi jezik definitivno ne dira! E, da sam bio pametniji, šutio bih kao bubica i već vani lizao svoj omiljeni sladoled i žvakao bonkače, a baba Mara mi ne bi stigla šapnuti na uho grozotu:
- Ako budeš neposlušan i zločkast mami i tati, doć' će ti baba Roga, znaš!
Ne znam! Baba tko?! Baba Roga? Nikad čuo! Nikad vidio! Susjedu pod tim imenom još nisam susreo niti mi je takav lik poznat iz priča i crtića.
Ako se baba Roga druži s babom Marom ili joj je u rodu ne bih je ni volio upoznati. Kako je nisam nikako mogao spriječiti da me bezrazložno prozove zločkanom, bar sam uspio spriječiti da mi slajić i bombone ne vrate natrag na policu pa sam iz protesta učinio sitan nestašluk s njezinim jabukama. I moj brat, koji je do tada nečujno promatrao iz svojih kolica, bio je oduševljen mojim jabučnim žongliranjem, a onda je i sam iskoristio trenutak pa je s obližnje police gdje smo ga parkirali, dohvatio četku za cipele i s njom dobro pročešljao nosić i dva jedina zubića. Valjda je na vrijeme htio spriječiti stvaranje Osmijeha babe Mare, a tko zna, možda i babe Roge. Eh, da, bilo je stvarno kul igrati se skrivača s mamom i babom Marom između svih tih silnih polica, i tko zna koliko bi ta igra potrajala da mi nije mama ozbiljno zaprijetila vadeći bombone iz košare. E, to je bio dovoljno dobar razlog da se na tren uozbiljim poput odraslih, pokupim rasute jabučice, nabacim kiseliji od krastavčića osmijeh i kažem čarobnu riječ koja i najnepokornije pokorava:
- Oprostite mi, stvarno nisam htio, neću višeeee nikad.
A baba Mara je još u nevjerici klimala glavom i sigurno će me poslije odati babi Rogi koja neće imati lijepo mišljenje o meni, a nije me još ni upoznala. Pružit ću ja toj Rogi čvrsto ruku (bonton tako kaže) ako bude prilike, da zna s kime ima posla...i pridržati joj vrata od lifta...i pomoći prijeći cestu...i pročitati cijene u dućanu...i ulaštiti joj rogove....što god treba...samo da ih na meni ne upotrijebi.
Trebalo bi pitati svjedoke tko se sve tu ponašao po bontonu, ali čini mi se da su nakon spomena Rogate munjevito nestali. Mnogo me toga poslije mučilo u vezi spomenute dame...npr. kako pere kosu, a da se ne nabode, je li zapinje o strop, kako su uopće izrasli i čemu joj služe, nije valjda za bušenje dječjih balona, jastuka s perjem ili za borbu s bikovima, jesu li joj djeca rogata, zašto ih ne ošiša, jel' ih oštri oštrilom ili..., ukrašava, boja, prekriva kapom...???
Ma, da se vratim na bonton. Baš mi se sviđa taj BONTON, zvuči slatko kao BomBon, a sve što je slatko treba i poštovati.

Zaključak:
-  ne prosuđuj ljude prije nego što ih u potpunosti ne upoznaš
-  nisu sve babe babe Roge
-  nemoj predugo držati sladoled u rukama ako ga ne misliš brzo polizati
-  nisu svi roditelji uvijek u pravu, ali uglavnom ih treba slušati jer su mudriji i iskusniji
-  kad već ne vrijede ista pravila za odrasle i za djecu, trebao bi postojati poseban bonton za djecu kojeg bi napisala samo djeca i bonton za odrasle, kojeg bi opet napisala djeca, a roditelji bi mogli ispraviti gramatičke pogreške
-  ono što je nekom nepristojno, drugom je pristojno i teško ćemo se mi veliki i mali ljudi oko toga složiti
-  uvijek pozdravi pa makar ti se i ne pozdravljalo jer time uveseljavaš dan i sebi i drugima
-  pristojno je odgovoriti na svako postavljeno pitanje pa i ono malo glupasto
-  možda će baba Roga misliti da je moj čvrsti stisak ruke pri prvom upoznavanju nepristojan, jer trebao bih znati da se ona ipak rukuje (roguje) samo rogovima. U tom slučaju dat ću njenim rogovima kompliment, a da ne pomisli da joj se izrugujem (izrogujem), pohvalit ću kako joj odlično stoje...
- Bonton se može malčice i kršiti jer da se ne krši, svi bi se ponašali isto kao kakav robot i ne bi nam život bio zanimljiv
 
Iz svega ovoga izvukao sam deblji kraj; slajić mi se otopio do kuće pa sam ga jeo žlicom i to je bilo baš fora, bombonima je prošao rok u maminom tajnom sandučiću, a sljedeći put pozdravljao sam babu Maru strepeći hoće li više iz njenog stana proviriti ta baba Roga, sa bezbroj rogova na glavi. Mama mi je poslije priznala da i ona nema pojma tko je baba Roga, ili me samo nije htjela plašiti pričom o njoj jer ni to nije u skladu s bontonom. A možda i baba Roga nije neka ''gospoja od bontona'' pa je svi izbjegavaju ili živi negdje daleko bez tona...npr. u glavi babe Mare...i u ponekom mom snu.
A ponekad zapjevušim kad nije po mom: ako ne poštuješ bonton - zaboravi bombon!
 
Ovo ovdje prepričao je uz maminu pomoć nestašni Luka, obožavatelj sladoleda i bombona, i njegov braco Filip kojeg smo onaj dan umalo zaboravili u dućanu (a ne novčanik). Eto, možda ćemo nas dvojica jednom kad narastemo promijeniti koju stavku iz bontona, a do tada slijepo ga slijedimo dok ne posijedimo.

Luka Gottstein, bontonko