KAKO JE CVIJET UPOZNAO SVIJET
tekst: Josipa Franjić Radulović
ilustracije: Đurđica Franjić
Vesela priča o prijateljstvu, sreći, različitosti... posebnosti svakog od nas!
''Kako je cvijet upoznao svijet'' priča je o malom cvijetu koji se tek budi, a pred njim je novi život i cijeli, za njega, nepoznati svijet. Kroz priču se obrađuje tema prijateljstva, sreće, tuge, različitosti između svakog od nas, ali i prava i vrijednosti svakog od nas kao jedinstvenog i posebnog za ovaj svijet.Upoznajmo se i poštujmo različitosti; ''Jer svatko od nas je na svoj način lijep te tako krasi ovaj svijet''.
Djelo ''Kako je cvijet upoznao svijet'' zamišljeno je kao glazbeno-scenska igra kroz koju djeca uz čitanje, slušanje ili dramatizaciju razvijaju socijalne vještine, svijest o sebi, pomaganju drugima, razvijaju samopoštovanje i samopouzdanje što je ujedno i ključ uspjeha svakog djeteta. Priča je zapisana i na CD-u koji se dobiva uz knjigu, a u njoj su sudjelovala djeca od 2,5 do 7 godina.
mpc. 79,00 kn
www.nakladabombon.com
IGRA UZ KNJIGU:
Zamislite da ste na cvjetnoj livadi gdje se budi jedan mali cvijet. Osmislite vesele stihove o društvu cvjetne livade na temu prijateljstva, a možete i nacrtati ili izraditi stanovnike cvjetne livade koji dolaze upoznati novi cvijet.
Svoje tekstove nam šaljite na e-mail:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
, s naznakom "Kako je cvijet upoznao svijet".
Neke od vaših tekstova ćemo objaviti, a jedan nagraditi slikovnicom "KAKO JE CVIJET UPOZNAO SVIJET" Josipe Franjić Radulović, u izdanju Naklade BoMboN.
- Dobitnik knjige je Ivan Đirlić, Kaštel Novi!
Ivan je napisao:
Taj je cvijet ismijavalo i omalovažavalo ostalo ljetno poljsko cvijeće. Smatrali su ga ružnim. Stoga ga nijedan cvijet nije želio u svojoj blizini zbog nelagode od njegove "ružnoće" i od bojazni da ne umanji njihovu ljepotu. Čak su mu se i životinje s obližnje farme znale narugati. Jadan je cvijet strašno patio ali se nikada nije požalio niti je ikada pokušao odgovoriti istim tonom kakvim su mu se drugi obraćali. Živio je tako usamljen i jedina utjeha bilo mu je svaki dan gledati u sjajno, zlatno sunce kojemu se silno divio. Gledajući u izvor svoga života zaboravljao je na sva poniženja, svijet oko sebe i najgore mu je bilo u smiraj dana kada bi sunce odlazilo na počinak. Odlazila je s njim i njegova volja za životom sve do slijedećeg jutra kada bi se u zoru opet počele nazirati prve zrake njegovog jedinog prijatelja. Veliko je sunce primijetilo što se dešava njegovom obožavatelju i odlučilo je pomoći jadnom i odbačenom biću.Obavilo je cvijet svojim najtoplijim i najsjanijim zrakama okružujući ga zlatnim sjajem i tako je cvijet dobio posebnu krunu čarobne zlatne boje koja ga je od toga dana krasila. Više mu se nitko nije rugao već su ga svi gledali s poštovanjem i pitali se kakvo se to čudo dogodilo tom "ružnom" cvijetu koji je odjednom postao tako lijep.Cvijet je od toga dana još više volio i gledao u sunce. Od sreće i neprestanog gledanja u sunce protezao se svojom visinom i elegancijom i tako nadvisio ostalo cvijeće koje mu se dotada rugalo.Vidjelo je sunce koliko mu se cvijet i dalje divi i voli ga, pa mu je, da bi mu pokazalo svoju naklonost i prijateljstvo, dalo ime koje još i danas s ponosom nosi – suncokret.
