Jedne davne zime snijeg je zaboravio pasti.

Te iste davne zime, vjetar je zaboravio zapuhati i sunce je zaboravilo zaći.

Prosinac je zaboravio zamijeniti StudenI i sve je krenulo naopako.

Ljudi su pospremili bunde i obukli kupaće kostime.

Marko je otišao na more kod bake, a Iva je jela dva sladoleda u danu.

Mali Josip je u svojoj sobi čekao i čekao i čekao.

- Kad će već jednom taj Božić? – pitao se.

Ljudi su bili sumnjičavi. Zašto nema zime ove godine?

Zašto jesen tako dugo traje?

Kad će pasti snijeg?

Nikome ništa nije bilo jasno.

Djeca su se rastužila jer ako nema zime, nema ni Božića, a ako nema Božića, nema ni debeljuškastog veseljka Djeda Božićnjaka.

- Hmm, a gdje je taj? - pitali su se svi.

Ljudi su stali dozivati Djeda Božićnjaka.

- Dođiii, vrati seee, donesi nam daroveeee! -

A Djed?

On je zaboravio naviti sat.

Zaboravio se probuditi.

Zaboravio je poslati snijeg.

Zaboravio je vjetar i maglu.

Zaboravio je i poklone.

Ma sve je zaboravio taj Djed Božićnjak.

U zadnji trenutak se razbudio, protrljao oči i naredio svojim patuljcima da što prije zamotaju darove za svu djecu svijeta.

Navukao odijelo i krenuo u svijet.

Na Badnju večer je trčao, preskakivao, letio, slijetao na krovove i ubacivao darove.

Sve je pomiješao. Marica je dobila Antonijev dar, a Tino je dobio Markov...

Nakon radne noći, umorni se i zbunjeni Djed Božićnjak vratio u svoj dom.

Pred ulaznim vratima dočekala ga je umotana kutija s mašnom.

Iznenađeni djed otvori dar i ugleda veeeeliki zidni sat i poruku:

"Dragi Djede,

Za sljedeći Božić ne želim nikakav dar. Samo želim da se naspavaš i probudiš na vrijeme. Pošalji nam snijeg i zimu. I ne zaboravi otići u krevet na vrijeme.

Tihana."

Djed je poslušao Tihanu i sljedeći Božić je sve obavio na vrijeme.

A ljudi su mu odlučili oprostiti.

Ne može se nitko ljutiti na Djedicu.

Svatko jednom nešto zaboravi.

A što si ti zaboravio u posljednje vrijeme?