- Ivice, pomozi mi, molim te, skinuti ukrase s jelke. Božićni blagdani su prošli, vrijeme je da drvce iznesemo iz kuće – reče mama.
Ivica s tugom na licu priđe mami i reče: "Da". I školski praznici su prošli. Od sutra ponovno obveze i žurba.

Ja volim kada smo svi zajedno i kada je naša kuća puna ukrasa i smijeha.
-Takav je život sine; moramo se truditi i raditi kako bi se na blagdane mogli odmarati, darivati i veseliti. Nećeš ni primijetiti i već će pred nama biti uskrsni praznici.

Mama i Ivica složiše ukrase u kutije, a tata ih spremi na tavan gdje će čekati iduće božićne blagdane.
Kuća je zaista bez ukrasa izgledala pomalo tužno i prazno, pa tata kako bi razveselio Ivicu, reče: "Toplo se odjeni, poći ćemo u šumu pronaći lijepo mjesto gdje ćemo zasaditi naše drvce. Mjesec dana je uljepšavalo naš dom, a sada je vrijeme da mi njemu pronađemo lijep dom gdje će moći izrasti u snažno, veliko stablo."
-Zato je dobro kupiti jelku s korijenjem, reče mama, tako ne uništavamo biljku, već ju samo privremeno udomimo, a onda šumi darujemo još jedno stablo.

Ivica je nestrpljivo čekao u dvorištu držeći u rukama lopatu, a tata ponese drvce. Poveli su i psa Bobija da im pravi društvo, a Bobi, kao da im je htio pokazati put, otrči ispred njih veselo mašući repom.

Ivica se već malo umorio od težine lopate kad tata reče: "Evo ga! Ovo je savršeno mjesto za naše drvce."
- Kako znaš da je to pravo mjesto tata? - upita Ivica.
- Ovdje će imati dovoljno sunčeve svjetlosti, a okolna stabla će ga štititi od udara vjetra.

Tata iskopa rupu, namjesti drvce, zatrpa pažljivo korijenje zemljom, a Ivica oko korijenja naslaže mahovinu kako bi ga što bolje zaštitio od hladnoće.
- Gotovo! Nadam se da će ovo mjesto zaista odgovarati našem drvcu, reče tata.
- Da, ali bilo je nekako puno sretnije i ljepše ukrašeno lampicama i kuglicama, zaključi Ivica.
Tata iz džepa izvadi dvije mirisne, crvene jabuke i stavi ih između jelkinih grana.
- Ove jabuke nam je mama spremila da lakše izdržimo do ručka, ali neka ipak posluže kao ukras našem drvcu . Idemo kući, mama je sigurno već pripremila ručak, a uskoro će se i smračiti.

Tata zviždukom dozva Bobija koji je u blizini nešto njuškao, uze Ivicu za ruku i krenuše kući. Ivica se okrene da još jednom pogleda drvce i ugleda tri šarene ptičice kako skakuću s grane na granu i kljucaju jabuke.
"Pogledaj tata" - tiho reče Ivica i pokaza rukom na drvce.
Tata se nasmiješi  i reče: "Sada naše drvce ima žive ukrase. Donositi ćemo svake nedjelje  hranu  pa naše drvce nikada neće biti samo, a tako ćemo i pticama pomoći preživjeti zimu."

Ivica, sretan, stisnu jače tatinu ruku i reče: "Ptičice su se najele jabuka, a nas čeka mama s ručkom i palačinkama."

Šumom je odjekivao tatin i Ivičin smijeh, a Bobi je veselo trčkarao oko njihovih nogu, vjerojatno zamišljajući u svojoj zdjeli veliku, sočnu kost.