Nad šumom je padala noć. U večernju šetnju izašao je Mjesec i njegove mlađe sestrice, sjajne zvjezdice. Svijetlile su u mraku kao male krijesnice. Zadovoljan Mjesec srebrom obasja livadu i usnule krošnje drveća.
Zelena trava pospano je zijevala i na počinak se spremala. I prve cvjetne proljetnice, sneno su oblačile noćne pidžamice. Ptice iz gnijezda tiho su cvrkutale nježnu uspavanku.
Jedino zec Uško ovu svečanu noć, na spavanje neće poć'. Cijele godine marljivo je bojao šarene pisanice. Veselo ih je stavljao u pletene uskrsne košarice.
Krene Uško šumom. Mjesec mu je osvjetljavao put. Posjetio je svaku krošnju i svako gnijezdo. Tiho je obišao vjeverice, ježiće, jelene, srne, medvjediće i male lisice. Nije zaboravio ni usnule dječake i djevojčice. Kada je osvanulo uskrsno jutro svi su imali svoje šarene pisanice.