Jednog jutra zečić Miško rekao svojoj majci:
- Znaš što, mama? Ne želim više raznositi jaja za Uskrs. Pa, nitko više ne vjeruje u priču da ih zečići donose. A i, nekako, prevelik sam za to.
Činilo se to majci čudno, ali pažljivo je zapitala:
- Zbog čega sad to? Uvijek te veselilo kad su djeca pronalazila jaja ostavljena u vrtu.
- Ispričao sam prijateljima u školi što radim, a oni su mi se smijali. Rekli su da je to glupost, da sam sve izmislio i da ne mogu ja biti taj koji poklanja jaja.
Shvatila je mama u čemu je problem i pokušala pomoći:
- Kad ne bi raznosio jaja, djeca bi bila žalosna. Bilo bi isto kao da smo mi zaboravili tvoj rođendan. Kako bi se ti osjećao?
- Veoma tužno, mama.
- Ali, znaš što?! Na svako jaje napisat ćemo sitnim slovima: ZEČIĆ MIŠKO, i svi će znati da si ti ta jaja donio.
- Mama to je super! I više me nitko neće zezati!
- I sva djeca će biti sretna – završi zadovoljno mama i njuškicom nježno dodirne svog sinčića.