Stručnjaci sa Sveučilišta Wisconsin-Madison, proveli su istraživanje u kojem je sudjelovalo 60-ak djevojčica i njihovih majki.
Cilj im je bio otkriti je li majčin glas jednako utješan kao njezin dodir.

Djevojčice u dobi od 7 do 12 godina trebale su govoriti i rješavati matematičke zadatke ispred komisije, što je prilično stresna situacija.

Nakon svojih prezentacija, djevojčice su poslane u različite sobe.
U prvoj su ih čekale majke koje su ih grlile, ljubile i tješile riječima.
U drugoj sobi, djevojčice su s majkama razgovarale preko telefona; majke su ih riječima tješile gotovo identično kao one u prvoj sobi.
Treća skupina djevojčica bila je u sobi u kojoj nisu bile ni majke ni telefoni već samo televizor na kojemu su gledali film ugodne, tople tematike.

Prije i poslije testiranja djevojčicama su mjerene razine dvaju hormona - oksitocina i kortizola. Oksitocin je umirujući hormon kojega se još naziva i "hormon ljubavi". Taj hormon ima veliku ulogu u stvaranju snažne veze između majke i djeteta odmah nakon poroda. Kortizol je pak hormon kojega razina raste u stresnim situacijama.

Nakon testa, kod svih je djevojčica očekivano bila povećana vrijednost kortizola.

Kod djevojčica koje su ili bile zagrljene od majke ili su sa njom pričale preko telefona odmah nakon testa, rezultati su bili gotovo identični. Zapaženo je puno brže smanjenje vrijednosti kortizola i značajan rast oksitocina, za razliku od djevojčica koje nisu imale kontakt sa majkom.

Iz ranijih istraživanja je poznato da se oksitocin pojačano luči prilikom tjelesnog kontakta između majke i djeteta i smatralo se da je za lučenje oksitocina neophodan tjelesni dodir.

Ovo je prvo istraživanje koje je dokazalo suprotno.