Jeste li čuli za latinsku uzrečicu: "Koliko jezika govoriš, toliko ljudi vrijediš"?

Činjenica je da se u zemljama Europske unije znanje jednoga stranog jezika više ne smatra dovoljnim. To znači da je preporuka da bi se tijekom obrazovanja, svakom učeniku trebalo omogućiti učenje barem dvaju stranih jezika.

Nema jedinstvenog kriterija po kojem bi se moglo znati koji je jezik najlakše, a koji najteže naučiti. Neki jezici imaju velik broj padeža, glagolskih oblika i slaganja po rodovima, drugi su pak teški zbog izgovora, zvučnih sistema ili velikog vokabulara.
Prije nekoliko godina, studija je pokazala da je lakše naučiti jezike s manjim opusom riječi.

Kojom ćemo brzinom usvojiti neki strani jezik ovisi o nizu faktora; o talentu za jezike, upornosti, o tome koliko je neki jezik utjecao na nas, ali i o našem materinjem jeziku.

Američki istraživači tvrde da je npr. ljudima s engleskog govornog područja znatno lakše naučiti švedski nego japanski.

Jezike su, po kompliciranosti učenja, podijelili u tri kategorije;

Prva kategorija su tzv. jednostavniji jezici poput španjolskog, francuskog i švedskog, za koje su ustanovili da je dovoljno od 575 do 600 nastavnih sati.

U drugu kategoriju srednje teških jezika spadaju ruski, židovski i islandski s predviđenim vremenom učenja do 1100 školskih sati.

Treća kategorija su arapski, japanski i mandarinski, koji su ocijenjeni najtežima za učenje. Znanstvenici smatraju da se ove jezike ne može savladati u manje od 2200 školskih sati.