Iglu je privremeno zimsko sklonište za Eskime - lovce s Aljaske i iz Kanade. Iskusnjii graditelj može izgraditi iglu za manje od 2 sata.

Čovjek najprije mora iskopati rov u snježnom nanosu te, koristeći oštre predmete, isjeći blokove snijega točno određenog, malo zaobljenog i klinastog oblika. Ti su blokovi određene veličine (oko 0,5m x 1m) i debljine (oko 20 cm), koje graditelj potom slaže bočno jedan do drugoga, tako da zatvaraju krug. Na njih zatim slaže novi red blokova, ponovo određene veličine i zaobljenosti, tako da konačni rezultat bude kupola koja se sužava prema vrhu.


Na vrhu se ostavlja otvor koji će kasnije služiti za ventilaciju, odnosno ispuštanje viška topline i dima (kad se unutra na vatri kuha), koja bi u protivnom mogla naštetiti snježnim blokovima iglua.
Za slučaj npr. snježne mećave, postoji i poklopac za krovni otvor iglua, koji je obično neki vanjski kamen ili pak snježni blok kojemu su gornji rubovi izrezani šire, a donji uže (kao čep za kupaonsku kadu).

Tijekom oštre aljaške zime, snježne pahuljice koje izvana padaju na iglu, brzo se tope te tako osiguravaju stvaranje izolacijskog sloja. Stalno topljenje i ponovno zamrzavanje iglua čini ga čvršćim i tvrđim te se snježni blokovi, od kojih je sagrađen, polako spajaju u jedinstvenu i čvrstu, ledenu zaštitnu kupolu. Ciklus zamrzavanja i odmrzavanja započinje onog trenutka kada je završena gradnja iglua. Takav iglu može podnijeti i udarac velikog bijelog medvjeda te spasiti lovcu život, ako medvjed slučajno napadne.

 

Kad je iglu sagrađen, muškarac dopušta svojoj ženi da odradi završni korak. Ona u iglu unosi lampu koja gori na fitilj umočen u kitovo ulje, pojačava ju na najjače, izlazi te zatvara ulaz s još jednim blokom snijega.
Unutar iglua, snijeg se počinje topiti od stropa, no zbog zaobljenosti, voda ne kapa na pod već se spušta niz "zidove" iglua te je snježni blokovi upijaju. Kada blokovi budu gotovo potpuno natopljeni vodom, žena se vraća u iglu, gasi lampu te pušta da se ledeni zrak izvana uvuče u sklonište. Tako hladnoća, prvobitno krhku snježnu strukturu, pretvara u tvrdi i čvrsti led.


Sada je iglu spreman za svoje privremene stanare, čija tijela, zajedno s kitovim lampama, uspijevaju podići temperaturu unutrašnjosti na oko 10 - 12°C, što nije nimalo loše ako uzmemo u obzir činjenicu da je temperatura izvan iglua nekoliko stupnjeva ispod nule.

Sve do kraja zime, dok se vanjske temperature ne povećaju, iglu se ne počinje topiti, a kad topljenje započne - opet se sve događa od vrha kupole.