Davno prije nego što su imali struju, stanovnici turskog sela Kuşköy su osmislili jednostavan način komuniciranja na velike udaljenosti – zviždanjem!

Oni ovaj način komunikacije zovu "ptičji jezik" ili "kuș dili", a i samo ime njihovog sela Kuşköy znači "selo ptica". Ovo fascinantno sredstvo komunikacije je nastalo prije više od 400 godina.

Selo je smješteno na jako nepristupačnom terenu, pa prenošenje poruke do drugih seljana može biti jako zahtjevno. Upravo su zbog toga seljani pronašli alternativan način komunikacije, kojim štede više energije od hodanja ili dovikivanja. Inspirirani pjesmama ptica, počeli su zviždati slogove turskih riječi. Seljani su koristili ovaj način komunikacije da jedni druge obavijeste o posjetiteljima sela, kao poziv za pomoć ili na druženje uz čaj.

Tijekom godina, njihov jezik zviždanja se toliko razvio da su počeli sklapati i složene rečenice, pa čak i voditi razgovore zviždanjem. S obzirom da se zvižduk čuje do udaljenosti od otprilike 1 km, ako je osoba koja treba primiti poruku dalje, netko će uvijek biti ljubazan da prenese zvižduk – sve dok poruka ne stigne do svog cilja.

Iako modernizacija i razvoj tehnologije čine svoje, seljani se i dalje ne predaju. Oni svake godine organiziraju festival koji promovira jezik zviždanja, i prilikom toga pokušavaju promovirati jezik među mlađom populacijom, te razviti turizam.