Puno prije "vekerica" i pametnih telefona, ljudi su se također morali buditi ujutro i ići na posao. Stoga su postojali ljudi koji bi hodali ulicom i svima javljali da je vrijeme za započeti dan. U Velikoj Britaniji i Irskoj, nakon Industrijske revolucije, "ljudi budilice" su uz pomoć dugih štapova kucale radnicima na prozore ili bi iz cjevčica ispaljivali grašak u prozore.

Ova profesija je većinom izumrla 20-ih godina prošlog stoljeća, no ugledne "budilice", poput Doris Weigand, zadržale su svoje radno mjesto još koje desetljeće. Weigand je radila za željeznicu i budila radnike sve do 50-ih.

Masovna proizvodnja budilica započela je u SAD-u 1885., a zatim se polako proširila i na Europu.