"Pepeljuga" je priča koju su zabilježili mnogi pisci, no najpoznatija verzija je ona Francuza Charlesa Perraula, objavljena 1697. godine. Ali ta priča o nesretnoj djevojci, njezinim susretom s princom, izgubljenom staklenom cipelicom..., bila je poznata i prije 17. stoljeća. Zapravo je ta priča je bila poznata još prije gotovo 2.000 godina!

Djevojka iz priče se zvala Rhodopis i bila je Grkinja prodana u roblje u Egipat. Jednog dana, u gradu u kojem je živjela, održavao se festival i svi drugi robovi su dobili dozvolu da se prošeću festivalom i malo zabave, ali Rhodopis je morala ostati u kući. Zato je bila jako tužna. To je vidio bog Horus koji se sažalio nad djevojkom. Uzeo je oblik sokola, zgrabio jednu djevojčinu sandalu, vinuo se nebom i spustio sandalu ravno u krilo faraonu. Faraon je bio vladar Egipta i nije baš bilo uobičajeno da mu u krilo padaju lijepe ženske sandale. Zato je faraon potražio vlasnicu sandale i kad ju je napokon našao - zaljubio se. Rhodopis je postala faraonova žena.

Dakle, priča se mijenjala kroz vrijeme, od prvih grčkih zapisa do Disneyevih verzija, od egipatske šareno ukrašene sandale do staklene cipelice...

No, ono što nije baš poznato je da je u Egiptu, za vrijeme posljednjeg velikog faraona Amazisa II, 500 godina prije naše ere, zaista živjela izvjesna Rhodopis. I čini se da je bila dobra prijateljica sa starim pripovjedačem Ezopom koji je svijetu ostavio priče o Mravu i cvrčku, Kornjači i zecu, te mnoge druge. Rhodopis je izgleda u nekom trenutku postala jedna od mnogih žena faraona Amazisa II. S obzirom da je prošlo jako puno vremena, nema dovoljno jasnih dokaza, no izgleda da je priča o Pepeljuzi bazirana na stvarnim osobama i događajima.