Kad kažemo "Uskrs" jasno nam je da ta riječ predstavlja Isusovo uskrsnuće, novi život i lijepu obiteljsku katoličku tradiciju. Uskrs se još naziva i "Vazam". Jezikoslovci smatraju da je ta riječ nastala od staroslavenske riječi "vzeti", jer se na Uskrs, nakon korizmenog posta, opet "uzima" meso. Drugi pak misle da je porijeklo riječi "Vazam" iz grčke riječi "azymos" (beskvasni kruh), jer su Židovi o Pashi jeli beskvasan kruh.
Drugi narodi imaju manje razumljive nazive za Uskrs. Na engleskom jeziku Uskrs je "Easter", a slično glasi i na drugim jezicima sjeverne Europe. Taj je naziv nastao po imenu božice Eostre, a njezino ime izvorno znači "proljeće". Postoji i mišljenje da je taj naziv blagdana došao od njemačke riječi "ostem" (izlazak sunca). Kako god, sve su to radosne riječi, pune svjetlosti i radosti obnovljenog života.
Ostali europski narodi (Talijani, Francuzi, Španjolci...) preuzeli su za Uskrs židovsku riječ Pasha. l ta riječ je vesela - znači "skakati, plesati", jer su se na blagdan Pashe, Židovi s radošću sjećali izbavljenja od egipatskog ropstva.


Običaj uskrsnih jaja potječe iz daleke prošlosti. U mitologijama starih naroda, osobito u Egiptu i Indiji, vjerovalo se da je svemir nastao od golemog jaja pa su od dvije polovice ljuske nastali nebo i zemlja. Jaje je također bilo simbol plodnosti kod mnogih naroda, a već su stari Perzijanci imali običaj bojiti jaja u proljeće. Kršćanima pak, jaje je simbol Uskrsa i novog života. U prošlosti, tijekom korizme, nisu se smjela jesti ni jaja, pa su se zato ljudi dodatno veselili Uskrsu, jer su mogli blagovati pune košare korizmenih jaja!

Ima puno običaja u vezi s uskrsnim jajima. Lupanje jajima poznato je u mnogim europskim zemljama. Kome nakon lupanja tvrdo kuhano jaje ostane cijelo ili ma­nje oštećeno dobiva "protivnikovo" jaje.

U Americi su 1810. započela natjecanja u kotrljanju jaja niz brijeg (egg rolling). Djeca u dobi od 3 do 6 godina, dobivaju tada za uspomenu lijepo obojena drvena jaja. Više o uskrsnim igrama pročitajte ovdje.

U cijelom svijetu poznata su ukrajinska uskrsna jaja. Djeca u toj zemlji s radošću uče kako bojiti "pisanke" (pisanice), pa postaju pravi umjetnici.

Uskrsni zec

Mnogo je legendi o tome kako je nastao uskrsni zec. Prema jednoj, božica plodnosti Ostara, pretvorila je pticu u zeca. Zec je bio brz poput ptice, ali je ipak bio razočaran što nije ptica, pa mu je Osara jedan dan u godini omogućila da liježe jaja, baš poput ptice. Zbog toga je kasnije u tradiciju ušlo i uskršnje gnijezdo.

Izvorni uskrsni zeko je najvjerojatnije povezan s nekadašnjim festivalom u čast ekvinocija (početka proljeća i proljetne ravnodnevnice). Saksonci, plemena koja su u davna vremena naselila današnju Englesku, posvetili su mjesec travanj slavljenju božice proljeća i plodnosti, koja se zvala Eastre (eng. Easter = Uskrs). Eastrina sveta životinja bila je zec, budući da je ova životinja jedan od najčešćih simbola plodnosti i ponovnog rađanja.

Obojena jaja, koja nosi uskrsni Zeko, imaju još davnije porijeklo. Jaja su također dugo bila povezivana s plodnošću i proljetnim festivalima, tako da se precizno niti ne mogu odrediti korijeni ovih običaja. Povjesničari vjeruju da spajanje zeca i jaja za uskrsne praznike potječe s početka nove ere. Početkom proljeća, kad su dani i noći podjednake duljine, zec je bio povezan sa slavljenjem Mjeseca, a jaje sa slavljenjem Sunca.

Idući povijesni zapis o zecu i jajima, pojavljuje se početkom 16. stoljeća, u Njemačkoj. Tamo su djeca željno iščekivala dolazak "Oschter Haws-a", zeca koji na uskrsno jutro polaže obojena jaja u gnijezda. Ovaj njemački običaj prenesen je u Ameriku početkom 19. stoljeća. Vjerojatno su ga donijeli njemački doseljenici, od kojih su se mnogi nastanili u Pennsylvaniji.

U svijetu, tijekom proteklih 200 godina, "Oschter Haws", "Easter Bunny", ili kod nas uskrsni zeko, postao je tako, uz pisanice, najvećim komercijalnim simbolom Uskrsa.

Izvor slike: Narodni.net

Švicarska

Obojena i ukrašena na najrazličitije načine, zakopana u mravinjak ili pod pijesak da bi ljuska ojačala, jaja se spremaju za slijedeće igre:
- lupanje: udaranje vršcima jaja laganim udarcima dok se je­dno od jaja ne razbije. Pobjednik dobije razbijeno jaje.
- kotrljanje jaja niz padinu u rupicu: pobjeđuje jaje koje se unatoč mnogim udarcima ne razbije.
Bacanje jaja na zemlju tako da im vršak ostane čitav.

Francuska

Prigodom blagdana Uskrsa, u Francuskoj je uobičajeno izmje­njivanje jaja. Taj je običaj nastao u Srednjem vijeku kada, prema propisu Crkve, u korizmi nije bilo dopušteno jesti jaja.
Što dakle raditi s jajima koja su koke snijele kroz cijelo to vrijeme? Nije preostalo drugo nego sačuvati ih do blagdana Uskrsa i dati ih djeci da ih ukrašuju. Nastao je običaj, koji je trajao sve do Revolucije, da se kralju Francuske daruje najveće jaje u zemlji, uz raskošne svečanosti, na dvoru. No, kokošje jaje se zamijenilo simboličnim jajetom golemih veličina koje bi ukrasili najbolji zlatari. Iz tog se običaja kasnije u narodu razvio običaj darivanja jaja od šećera ili čokolade u koja se stavljaju razna iznenađenja. Taj se običaj zadržao sve do naših dana.

Njemačka

U mnogim mjestima Njemačke i danas se održavaju uskrsne predstave, čiji se smisao može naći u otklanjanju smrti (često predstavljene strašilom za vrapce koje onda proguta vatra) i radosti zbog buđenja prirode i novog života.
Među vjerskim priredbama, osobito su poznate i dojmljive "Pasidonske igre", koje se održavaju u Oberammergauu kako bi se podsjetili na čudo izbavljenja od epidemije kuge početkom 17. stoljeća. Igre se igraju svakih deset godina, s brojnim predstavama od svibnja do rujna. Svaka predstava traje osam sati. Više od tisuću stanovnika gradića, godinama se priprema za pojedine uloge: Isusa, učenike, Šimuna Cirenca, Majke Marije, Veronike, razbojnika... Igrama prisustvuju tisuće gledatelja iz Njemačke i inozemstva.

Poljska

Na sam Uskrs, na stolu se uz ukusno pripremljeno meso i kolače nalazi šareno uskrsno jaje, tzv. "PISANKA- ili KRASZANKA". Taj drevni, narodni poljski običaj, proizlazi iz činjenica što su se u davna vremena, jaju pripisivale magične moći; ono je simbol života, donosilac dobre ljetine i dobrog zdravlja. U mnogim kraljevine Poljske, ukrašavanje jaja je plod osobite umjetničke sposobnosti žena.

U Velikoj Poljskoj i u Sleziji, zadržao se običaj da se iz sela u selo pjevajući nosi zelena grana nakićena različitim ukrasima. U nekim selima uz rijeku Pilicu, idu naokolo posebna kola sa živim pijetlom koji predstavlja dolazak proljeća i jamči dobru ljetinu.

U Čehoslovačkoj, za vrijeme uskrsnih blagdana, postoji tradicija ukrašavanja jaja živim cvjetnim ukrasima. Mladići zovu djevojke da izađu iz kuće i vode ih do obližnjeg izvora. Tu ih poškrope s nekoliko kapljica vode. Prskanje zapravo znači da će one biti dobre zaručnice.
Uskrsni blagdani počinju spaljivanjem "Cibere", lutke od slame i krpa, slične strašilu za vrapce, koja je vladala čitavom korizmom, označujući post i žrtve tog vremenskog razdoblja. Čim se spali Cibera, odmah oživljuje veseli "Konc", ugojeni vladar karnevala, kojega je Cibera lišila vlasti nakon posljednjih karnevalskih veselja.
Spaljivanje lutke Cibere ujedno znači i kraj zimskog godišnjeg doba.

Brazil - u pokrajini Minas se na Veliku subotu džepovi pune komadićima kvarca koji se na Uskrs ostavljaju kod kuće.
Polinezija - na Veliku subotu se krste školjke za koje se vjeruje da su povezane s morskim duhovima. Nakon obreda vraćaju ih u more gdje uskrisuju novi život.
Danska - na Veliku subotu, u džepovima se nose komadići beskvasnog kruha umotanog u bijelo platno, koji se jedu u ponoć. Sam običaj bio je čest i u vikinško doba kad su Vikinzi nosili sa sobom zimzelene bobice koje su simbolizirale život.
Laponija - stanovnici se uz pjesmu i ples igraju sa snijegom. Prave se snjegovići te se slavi Isusovo uskrsnuće i buđenje prirode.
Rusija -  uz tradicionalna jela se veže i običaj čestitanja trostrukim ljubljenjem u obraz.
Meksiko - na ulice se postavljaju papirnati likovi Jude Iškariotskog unutar kojih je nepripremljen vatromet.
Bugarska i Rumunjska - na Veliku subotu se stavljaju brašno, sol, kvasac i pisanice na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak mijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna.
Španjolska - rijekama i morem plutaju splavi s ukrašenim figurama koje predstavljaju likove iz biblijske priče o Kristovu uskrsnuću. Česte su povorke i gozbe.
Lampedusa - na talijanskom otočiću imaju jedan od najljepših običaja, naime na Uskrs se zaboravljaju sve svađe i nesporazumi.