Djeca u dobi od dvije-tri godine, pa i u nešto kasnijoj predškolskoj dobi, mogu steći naviku da svoje roditelje oslovljavaju imenom. Iskustvo jedne mame je sljedeće:

"Kad je moj Josip imao oko tri godine, često se budio noću i tada bi me zvao imenom. Znala sam ga pitati zašto me ne zove "mama", a on bi mi odgovorio da je to stoga što kad me pozove mojim imenom, zna da ću doći baš ja, a ne neka druga mama! Njegov mi se odgovor svidio, pametne su te male glavice, ali svejedno mi nije bilo drago kad me je van kuće zvao imenom, a ne - mama!"

Dosta djece otkrije da kad koriste mamino ili tatino ime, privuku njihovu pažnju puno više nego kad ih pozovu s "mama" ili "tata". Druga pak djeca samo istražuju i eksperimentiraju s govorom. Isto tako, kad vas dijete oslovljava imenom koje koriste drugi odrasli, to mu daje osjećaj "odraslosti" koji djeca povezuju s moći.

Ukoliko vam to smeta, donosimo nekoliko savjeta koji mogu pomoći:

• Objasnite

Kad vas dijete pozove imenom, recite mu; "Jesi li me pozvao/la s (vaše ime)? To je moje ime i tako me zovu drugi ljudi. Ali ti si moje dijete i ti me možeš zvati mama. To je posebno ime. Tako me mogu zvati samo moja djeca. Jako sam sretna kad mi kažeš mama!" Tada zagrlite dijete. Nemojte biti negativni kad vas dijete pozove imenom, već mu nježno dajte do znanja koliko volite kad vas pozove s mama. Vjerojatno ćete to trebati ponoviti nekoliko puta.

• Ignorirajte

Ako ćete tome pridavati velik značaj i uzrujavati se, dijete će vjerojatno to raditi i češće. Djeca silno žele našu pažnju, pa makar i onu negativnu.

• Dajte djetetu izbor

Ako je dijete nešto starije i ustraje u tome da vas zove imenom, možete mu reći: "Ako ćeš me zvati imenom, neću ti odgovoriti. Ali ako ćeš me pozvati s "mama" (tata), odazvati ću se. Ti odluči."

• Strpljenje

Kao i kod većine stvari koje su povezane s razvojem djeteta, radi se o fazi koju uzmite sa simpatijom. Ta faza obično traje svega nekoliko tjedana, jer "mama" i "tata" su nazivi koji su djetetu nezamjenjivi u emocionalnom i svakom drugom smislu.