Bez obzira na to koliko je mogućnosti za igru u vašem domu, vi ste svojem djetetu najdraža igračka.
Djeca žude za vremenom provedenim s roditeljima, i to je odličan način za međusobno povezivanje. Iako je, naročito majkama, prirodno posvetiti svu svoju pozornost djetetu, psiholozi ističu kako je jednako važno pripaziti da ta pozornost nije nametljiva i pretjerana. Mame se ponekad trebaju "odmaknuti" da bi djeca i sama dolazila do određenih spoznaja.
Većina djece uči kroz igru od najranije dobi, primjerice, lupajući u bubanj ili mazeći plišanog medu. No, jednom kad počnu shvaćati da im igračke pružaju i druge mogućnosti, djeca usvajaju nove vještine, pri čemu ih usporava konstantno roditeljsko "
uplitanje".
Istraživanja pokazuju da roditeljstvo u kojem se neprestano bdije nad svakom djetetovom aktivnosti, može dovesti do toga da djetetu bude dosadno i da se osjeća nezadovoljnim svaki put kad se udalji od roditelja. Isto tako, djeca kojoj roditelji stalno objašnjavaju kako da se igraju, brzo gube interes, dok su djeca koju se pušta da i sama otkrivaju mogućnosti igre, daleko zadovoljnija i strpljivija.
Nije jednostavno potaknuti dijete da bude na miru i da uživa u samostalnoj igri (vidi članak
"Kako naučiti dijete da se samo igra"), ali jednom kad se počne samo igrati, nemojte ga ometati.
Uz ovih nekoliko savjeta pokušajte pronaći pravu ravnotežu u nadzoru igre:
Igra je djeci urođena i ona se njome mogu baviti satima. Iako neka faza igre na prvi pogled može djelovati frustirajuće, kroz samostalnu igru dijete postaje neovisno, motivirano i sigurno u sebe. Zaštitite dijete od potencijalnih opasnosti, poput oštrih bridova i utičnica, ali mu dajte slobodu da istražuje svijet koji ga okružuje. Dopustite mu da samo dođe do određenih zaključaka i rješenja i uključite se tek kad "ozbiljno zagusti".
U današnje vrijeme, roditelji su pod pritiskom želje da dan svoje djece ispune aktivnostima. Mnoge mame misle da bi svoju djecu neprestano trebale nečim animirati pa posežu za raznim instant zanimacijama. Jednostavne igrice na mobitelu će na neko vrijeme zadržati djetetovu pažnju, ali uz njih niste bliži cilju. Ako su pak igrice kompliciranije, dijete će neprestano tražiti vašu pomoć, vi ćete opet oko njega oblijetati i umjesto njega rješavati problem.
Igrajući se sa svojim djetetom, vi zadovoljavate brojne njegove potrebe. Ipak, u tome je potrebno pronaći pravu ravnotežu. Pola djetetovog slobodnog vremena provedite u zajedničkoj igri, a drugu polovicu neka se dijete igra samostalno.
Za dijete je također važno da provodi vrijeme u druženju s vršnjacima. Kad je u dobi u kojoj je spremno za takve igre, omogućite ih svojem djetetu. Ono će se naučiti dijeljenju, strpljivosti i drugim socijalnim vještinama. Ako u igri sudjeluje dvoje ili više djece, to je odličan način za učenje novih igara ili novih mogućnosti. Interakcija s drugom djecom je odlična priprema za buduće izazove.
Možda djetetu želite posvetiti svo svoje vrijeme i pažnju, ali u redu je dati mu priliku da se i samo nauči zabavljati. Nemojte zbog toga osjećati grižnju savijesti. Djeca trebaju manje stimulacije nego što mi mislimo. Ako ne puštate svoje dijete na miru, ono se neće znati snaći ako vas nema u blizini.
Mnogo je načina kojima možete potaknuti svoje dijete da se igra po svome. Igre pretvaranja će ga inspirirati pa će kroz uloge npr. liječnika, vatrogasca ili učitelja, učiti o odnosima u zajednici. Slaganje kocaka ili neka druga "gradnja", potaknuti će djetetovu maštu, a
istraživačke igre će ga naučiti da uočava stvari i samo pronalazi zanimljivosti u svojem okruženju.
