Strahovi su sastavni dio razvoja svakog djeteta. Procjenjuje se da preko 90% djece u dobi od 2. do 14. godine ima najmanje jedan specifičan strah, a većina ih ima više strahova.

Strahovi i anksioznosti, bilo da su dio normalnog razvoja ili su odgovor na neku prijeteću situaciju, zapravo pripremaju dijete za brojne izazove s kojima će se suočavati kroz odrastanje.

Između treće i pete godine, kod djece se javljaju strahovi od životinja i insekata (entomofobija).

Pored stvarne opasnosti koju mogu predstavljati neke životinje ili kukci, tu je i osjet gađenja povezan s dodirom. Pauk, primjerice, spada u red životinja čiji izgled budi osjećaje neugodnog dodira,
to je "mala životinja", koja se može svugdje popeti i plete mrežu u koju se možemo "zaplesti".

Takav strah od paukova se kod djece ipak javlja tek u kasnijoj školskoj dobi.

Strah od kukaca je za djecu vrlo nezgodan jer ih ograničava u nesmetanoj igri na otvorenom. Ako je dijete doživjelo ubod nekog kukca ili su kasnije posljedice kontakta s nekim insektom bile neugodne po dijete, razumljivo je da će i strah biti intenzivniji. Isto tako, način na koji će dijete svladavati ove strahove, ovisi i o njegovom temperamentu. Neka djeca trebaju više potpore i osjećaja sigurnosti od strane roditelja.

Panična reakcija djeteta na insekte uglavnom proizlazi iz nerazumijevanja. Odrasle osobe koje pate od fobija obično su svjesne da je njihov strah iracionalan. Dječji su strahovi pak vezani uz njihovo neiskustvo - boje se jer nemaju potpuno ili točno znanje o onome što ih plaši odnosno, teško razaznaju što je stvarno, a što proizvod njihove mašte.

Kako pomoći djetetu

Nikad se nemojte smijati djetetu, niti odbacivati snagu trenutnog djetetovog straha, makar se radilo o najobičnijoj kućnoj muhi. Zagrlite dijete. Ono će preko Vašeg zagrljaja vratiti osjećaj sigurnosti i uravnotežiti um i tijelo.

U početku nemojte djetetu postavljati puno pitanja ili davati brzinske odgovore. Dajte mu na znanje da ste prepoznali njegov osjećaj straha i da ga razumijete.

Priznati strah (sebi i drugima), zapravo predstavlja hrabrost. Čestitajte svojem djetetu na tome.

Razgovarajte s djetetom, ali budite strpljivi i idite korak po korak. Saznajte kako je strah započeo, što je dijete zaista uznemirilo i što dijete misli da bi mu se moglo dogoditi.

Postavljajte pitanja koja dijete suočavaju sa realnom slikom straha. Na primjer: "Misliš li da se bube boje nas? Pogledaj koliko smo veći od njih!"

Ne očekujte previše, za strahove je potrebno vrijeme. Ako dijete bude moglo sjediti u travi dok oko njega lete leptiri i pužu razne bubice, to će biti sasvim dovoljno, ne mora ih dodirivati.

Vrlo praktična strategija koja može pomoći djetetu da prevlada strah od kukaca je odlazak u knjižnicu, gdje ćete pronaći slikovnice i knjige o kukcima primjerene djetetovoj dobi. Pomozite djetetu u prepoznavanju različitih vrsta kukaca. Naučite njihova imena i razgovarajte o tome kako ti kukci žive. Započnite s kukcima bezopasna izgleda, poput leptira i bubamara.

Pripremite bojice i skupa crtajte kukce. Pritom ćete se dobro zabaviti i nasmijati. Zajedno dotaknite nacrtanog kukca.

Možete izraditi kukce od tijesta ili plastelina ili čak i kupiti neke plastične igračke kukaca i poigrati se na osnovu onoga što ste skupa pročitali o njihovoj ulozi i načinu života.

Crtani film "Pčelica Maja" je izvrstan upravo zbog toga što, na djeci prihvatljiv način, uči o životu kukaca, njihovoj međusobnoj povezanosti i značajnoj ulozi u prirodi.

Takvim pristupom, faza straha od kukaca će proći, a dijete će s vremenom naučiti da je većina kukaca bezopasna.
Ako se to ne dogodi - ako se problem intenzivira ili nastavi kroz kasniju dob djeteta, ne ustručavajte se potražiti savjet dječjeg psihologa.