Majka, novinarka i književnica Heather Shumaker, iznenadila je javnost objavom knjige pod naslovom "U redu je ne dijeliti" (It's OK Not to Share), koja donosi savjete koji su u suprotnosti s uobičajenima za moderno roditeljstvo.

Heather kaže;

"Razmislite kako izgleda tipična situacija "dijeljenja" među predškolcima. Jedno dijete je zauzeto igrom, dolazi drugo dijete i želi njegovu igračku. Mi kažemo "Daj prijatelju kamiončić, ti si se dosta igrao." Time potičemo dijeljenje onda kad bismo trebali potaknuti strpljenje drugog djeteta. Tradicionalno dijeljenje je prisila, jer dijete na to neće pristati dok odrasli ne gledaju. Štoviše, mi sami ne slijedimo ta pravila. Npr., sjedite za kompjuterom i čitate vijesti. Odjednom, netko uzima tipkovnicu i počinje tipkati. Hoće li vas to naljutiti? Hoće, jer očekujete da osoba pričeka svoj red, a ne da jednostavno poželi nešto i to ugrabi. Mi ne volimo kad nas se prekida, no kad završimo, rado ćemo podijeliti. Mislim da bi se ista ideja trebala primijenjivati i na djecu. Drugo dijete bi trebalo pričekati dok prvo ne završi s igrom. Naravno, djeca su nestrpljiva, čekanje može izazvati suze i ljutnju, ali puno je razloga zbog kojih smatram da je ovo ispravan način. Kontrola impulsa (pričekati, a ne ugrabiti) je vitalni dio razvoja mozga i jača se kroz praksu. Naučite svoje dijete da kaže; "Da, možeš dobiti moj kamiončić kad se ja prestanem igrati." Kad dijete ostavi igračku (a to je obično vrlo brzo) i krene dalje, podsjetite ga na obećanje koje je dalo prijatelju; "Sjeti se, tvoj prijatelj čeka kamiončić." Djeca se tako uče ljubaznost, pozitivnom samopouzdanju i u prilici su osjetiti unutarnju toplinu prave darežljivosti. A dijete koje je pričekalo svoj red dobiva pouku o strpljenju i odgađanju zadovoljstva."

Autorica izdvaja još neke netradicionalne savjete:

• Dopustite djeci borbene igre

Borbene igre, kao što su boks i hrvanje, omogućuju djeci otpuštanje velike energije i potiču prijateljstva. No, tek kad se svi zabavljaju. Ako se neko dijete ljuti, to nije igra. Grublje igre se trebaju odvijati između jednako spremnih prijatelja koji su u razigranom raspoloženju. Osigurajte okolinu, nadzirite i pustite ih da se valjaju i nadmeću.

• Pustite djecu da izgovore ružne riječi

Radije pristanite na ružne riječi nego da ih strogo zabranjujete. Recite djetetu da može reći što god želi - ali, u kupaonici. Dajući djetetu mjesto na kojem se može slobodno izraziti, uzbuđenje zbog nedopuštenih riječi i potreba za izgovaranjem istih se smanjuje. Psovanje je uglavnom potreba za iskazivanjem moći, pa neka imaju izlaz koji nikoga neće povrijediti. Ionako se radi o fazi kod koje totalne zabrane rijetko funkcioniraju, a dijete u svakom slučaju uči da se radi o neprimjerenom ponašanju.

• Pustite djecu da udaraju

Ako je vaše dijete ljuto i želi udariti, pustite ga da udari, ali u jastuk, kauč ili neko drugo sigurno mjesto. To će mu omogućiti da izbaci energiju, ali i shvati da se ljude ne smije ozlijediti. Mala djeca izražavaju emocije svojim tijelom.

• "Mrzim te" nije osobno

Prijeđite preko "teških" riječi tipa "mrzim te" i nemojte ih uzimati k srcu. To je samo izgovorilo vrlo ljuto malo dijete. Ostanite mirni i imenujte osjećaj; "Ti si sada vrlo ljut/a na mene" ili "Tako si ljut/a da govoriš "mrzim te". Ovaj način omogućuje vašem djetetu i vama da ostanete fokusirani na konkretan problem.

• Bez "papagajskog oprosti"

Kad automatski govore "oprosti", djeca se (pre)jednostavno oslobađaju odgovornosti, umjesto da je preuzmu. Radije potaknite poduzimanje neke akcije koja će popraviti stvar, tipa "Donesi Sari maramicu." Učite djecu da ponude neko jamstvo za buduće ponašanje, poput "Neću ponovno srušiti toranj." Takvi postupci ili rečenice imaju puno veću težinu od pukog "oprosti". Predškolci rijetko imaju grižnju savjesti, pa nemojte inzistirati na lažnim isprikama. Budite primjer i dijete će naučiti pravo značenje riječi "oprosti".

• "Ti se ne možeš igrati" - je u redu

"Ne možeš se igrati s nama" može biti istina. Mala djeca, u dobi od 2-3 godine, se ne mogu nositi s nekim igrama. Starija djeca se ne osjećaju sigurno kad se pojavi mlađe dijete s idejama primjerenim njegovoj dobi. Starije dijete se pita; "Hoće li mi promijeniti igru? Hoće li uništiti moj dvorac?" Djeca bi trebala imati pravo igrati se sama ili s odabranim prijateljima jer tu mogu postavljati granice ("Možeš se samnom igrati ako mi ne srušiš kocke.") Društveno odbacivanje plaši većinu odraslih, ali djeca trebaju doživjeti preuzimanje socijalnih rizika i naučiti se oporavljati od povremenog odbijanja. Ako odbacivanje postane prečesto (bilo da je dijete odbacivano ili odbacuje), posavjetujte se sa stručnom osobom.

• Smiješ šarati izvan papira

Umjetnost je aktivnost koju mala djeca obožavaju. Bit je u radu i istraživanju, a ne u rezultatu. Stoga, "umjetnost" svojeg djeteta nemojte ograničiti samo na papir na stolu. Predškolce će oduševiti ako njihova kreativnost nađe put izvan tihog okvira. Nabavite veliku kartonsku kutiju, prepustite mu veliki zid u dječjoj sobi, slikajte s gumenim čepovima, bočicama s raspršivačem ili valjcima na otvorenom. Tako će svako dijete otkriti svoju kreativnu stranu.

• Možeš biti prijatelj uginuloj životinji

Početak shvaćanja pojma smrti je važan zadatak za predškolca. Krenuti možete od npr. uginule ptičice ili gliste. Dopustite djetetu da grančicom nježno dotakne uginulog stvora, neka se dijete čudi i postavlja vam pitanja prije negoli ugleda tugu zbog primjerice uginulog kućnog ljubimca. Ako vas pita kada ćete vi umrijeti, nemojte se šokirati. Čak i po pitanju smrti, predškolcima se sve vrti oko njih samih. Objasnite mu da bolest ili starost dovode do odlaska s ovog svijeta, ali i da bi u tom slučaju, ono bilo sigurno zbrinuto (recite djetetu tko bi o njemu brinuo).

• Spolnost nije tabu

Edukacija o spolnosti počinje već u predškolskoj dobi. Mala djeca su prirodno znatiželjna kad su u pitanju rođenje i tijelo. Naučite dijete nazivima dijelova tijela i objasnite mu što je intimno. Možete se poslužiti djetetovoj dobi primjerenim slikovnicama koje objašnjavaju kako bića dolaze na svijet (ljudi, životinje, pa i biljke). Budite roditelj otvoren za dječja pitanja, kako bi u kasnijoj dobi dijete u vas imalo povjerenja. Ako je dijete dovoljno staro da postavi pitanje, dovoljno je staro i da dobije jednostavan odgovor.


I još nekoliko Heatherinih savjeta:

• Igračke oružje i negativci su dozvoljeni

Predškolci se igraju takvim igračkama da bi istražili strah, a ujedno razvijaju osjećaj za moralnost jer igranje oružjem podrazumijeva borbu između dobrog i lošeg. Kod takvih je igara potrebno postaviti pravila kako ne bi došlo do povrede i ne brinite. Dijete koje se igra gusara, neće postati gusar.

• Dječaci smiju odjenuti suknju

Djevojčice imaju slobodu igrati se bilo čega i nositi bilo kakvu odjeću. Dječaci ne. Zašto? Istraživanje rodnih uloga je prirodno, a dijete ga najbolje može doživjeti kroz igru. Isto tako, oko 3. godine, postaje normalno da se djeca međusobno dijele na dječake i djevojčice. Predškolska djeca ponekad isključuju jedna druge iz igre jer "to djevojčice ne mogu" ili "to nije za dečke". Ovakve izjave nisu prijetnja ravnopravnosti, već razvojna faza.

• Prihvatite njihove laži

Mala djeca lažu da bi ostvarila želje ili kontrolirala svoj svijet. Zbog toga neće odrasti u nemoralne osobe. Kad mališana "uhvatite u laži", preformulirajte laž u pobudu koja je do nje dovela; "Ti bi stvarno želio/la da se to tako dogodilo, zar ne?" Djeca često govore ono za što misle da je ispravno ili da bi udovoljila odraslima. Naučite dijete da cijenite kad vam kaže istinu, ma kakva ona bila.