Djeca rastu, uče nove riječi, pokazuju zanimanje za različite stvari, ali i iskazuju sve više osjećaja i sve veće zanimanje za svoje vršnjake. Glavno "prikupljanje informacija" odvija se kroz igru koja je praćena znatiželjom prema svijetu i samome sebi.

Do druge godine djeca su uglavnom orijentirana na samostalnu igru, a okruženje puno ljubavi i sigurnosti pruža djetetu osnovu za uspostavljanje zdravih emocionalnih veza u kasnijoj dobi.

Oko treće godine, djeca počinju učiti razliku između muškaraca i žena, te započinje proces identifikacije s jednim od spolova. Znaju jesu li djevojčica ili dječak i zabavlja ih činiti stvari koje rade pripadnici suprotnog spola. Trogodišnjaci znaju izraziti osjećaje poput "volim te", jako su emocionalni i grle i ljube svoje roditelje. Počinju prepoznavati i izraze osjećaja preko mimike lica. Samostalnu igru sve učestalije zamjenjuju igre s drugom djecom, što otvara mogućnosti za nove spoznaje i nove oblike odnosa.

Prva zaljubljenost se može doživjeti već u dobi od četiri godine. Kroz znatiželju spram suprotnog spola, osjećaj privlačnosti i donekle slušajući roditeljske komentare, mali četverogodišnjak može pronaći svoju "simpatiju". Ako drugo dijete uzvraća bliskošću tada to dvoje djece provodi više vremena zajedno, više se igraju, drže za ruke kao što su vidjeli da se čini, a ponekad i razmjenjuju poklone. Svoju zaljubljenost doživljavaju ozbiljno i u tome ih treba podržati.

Djeca se najčešće zaljubljuju u osobu koju smatraju dobrom, s kojom dijele slične interese, koja ide u isti vrtić ili koja je "popularna". Već u ranoj dobi, djeca mogu iskazivati ljubomoru u odnosu na svoju simpatiju. Ukoliko je ljubav neuzvraćena, zaljubljeno dijete može biti potišteno i tužno.

Ponekad djeca izjavljuju da su zaljubljeni u tetu u vrtiću, u mamu ili neku drugu odraslu osobu. Te odrasle osobe su djetetu jako važne, a manja djeca često miješaju privrženost sa zaljubljenošću. U predškolskoj dobi, djeca se vole igrati mame i tate, uviđaju da je to nešto jako posebno i uživaju u tim ulogama. Shvatite to kao igru, nikad nemojte ismijavati dijete, već mu upravo kroz igru objašnjavajte što je to ljubav, što znači nekoga voljeti i što tada činimo jedni za druge.

No, baš kao što je većina prijateljstava tijekom predškolskog razdoblja nestabilna, tako je i većini djece faza zaljubljenosti kratkotrajna i ona "prava" ljubav, koje se sjećamo i u odrasloj dobi, je ona koja se doživi s dvanaest, trinaest godina. Unatoč tome, djeca svaku ljubav doživljavaju snažno.

Što roditelji trebaju činiti kad prepoznaju znakove zaljubljenosti?

• Sa simpatijom poslušati dijete.

• Cijelu situaciju doživjeti ozbiljno jer i dijete to doživljava ozbiljno. U suprotnom bi se dijete moglo osjećati posramljeno, što bi moglo utjecati na gubitak povjerenja prema roditeljima.

• Ako je djetetova simpatija nasilna prema djetetu ili ga iskorištava, pokušati objasniti djetetu zašto je loše da netko tako postupa s njim. Potrebno je posavjetovati dijete što može učiniti da se to više ne ponavlja. Pri tome treba biti vrlo obazriv jer su djeca osjetljiva prema svojim simpatijama.

• Čitati priče, igrati se i razgovarati s djetetom na način preko kojega ćete djetetu pokazati što znači kvalitetan odnos između dvoje ljudi koji se vole.

Prve konkretnije simpatije javljaju se obično u četvrtom ili petom razredu osnovne škole. Dobro je ako je dijete otvoreno i iskreno vas upozna s novostima u svojem životu. Promatrajte djetetovu zaljubljenost, a savjeti roditeljima su gotovo jednaki onima za roditelje predškolaca. Budite svjesni da su svi na svijetu, pa i vi, imali prvu ljubav. Sjetite se kako su se vaši roditelji tada ponašali i želite li graditi takav ili drugačiji odnos s vašim djetetom.

I ne zaboravite - dok odrasli stalno pokušavaju definirati i riječima opisati ljubav, djeca, jednostavna i iskrena, znaju što je ona:

"Ljubav je kad izađeš van i ponudiš svoj čips, a ne čekaš da on tebi ponudi prvi"