ŠTO VAM TETE U VRTIĆU NIKAD NEĆE REĆI U LICE
Dok nas zimski dani omataju rukama punim virusa i bakterija, gotovo da nema roditelja koji se ne pribojava da će začuti hroptajući kašalj svog djeteta.
A kašalj i temperatura uglavnom dođu kad je na poslu najveća gužva. Što učiniti? Neki roditelji biraju lakši način, a neki stvarno nemaju izbora jer im nedolazak može ugroziti posao... Ako nema tko pričuvati dijete, a na poslu nemaju razumijevanja, dijete dobije lijek protiv temperature i roditelji ga ostave u vrtiću.
Vrlo je vjerojatno da će teta iz vrtića nazvati nekoliko sati kasnije i javiti roditelju da je dijete bolesno. I dok se majka vozi kući s djetetom, obuzima je poznata grižnja savjesti. Ne samo da je svoje bolesno dijete odvela u vrtić i sebično ugrozila i zdravlje druge djece, nego joj je i teta u vrtiću uputila neobičan pogled.
Je li moguće da je teta znala da je majka odglumila iznenađenje da je dijete bolesno?
Naravno da je znala. Čak i kad dijete dobije lijek prije vrtića, iskusne tete već po pogledu djeteta znaju da je bolesno.
Obzirom na ovu činjenicu, postavlja se pitanje što to još tete znaju, što zapravo misle o nama i našem djetetu, a ne govore nam?
Odgajatelji su profesionalci koji znaju kako se nositi s različitim karakterima djece, ali i roditelja. Zasigurno bi ponekad najradije otvoreno i bez sustezanja rekli da je "dijete neodgojeno" ili da su roditelji prevršili mjeru. Ali, oni to ne mogu i ne smiju, a mi smo znatiželjni, zar ne?
U američkim je vrtićima provedena anonimna anketa među odgajateljima. Donosimo vam rezultate:
- Tete znaju kad roditelji lažu: uvijek prepoznaju kada želite "prikriti" djetetovu bolest. Kod njih ne prolazi izgovor tipa "ima proljev, ali to je jer rastu novi zubići" ili "ma to je samo mala alergija", posebno ako se poslije razbole i druga djeca u grupi.
- Tete pričaju jezikom vrtića! Kad govore o vašem malom anđelu (a svi su briljantni i lijepo se ponašaju, naravno), tete iz vrtića moraju biti vrlo taktične. Iako imaju poriv reći vam što stvarno misle, one se pažljivo izražavaju profesionalnim terminima. Konstruktivne su i ljubazne. I zato kada čujete; "Vaše dijete još uvijek razvija sposobnost interakcije s drugom djecom", a vi znate kakvog nestaška imate, teta zapravo misli "Vaše dijete gnjavi drugu djecu". I to je prava svrha "jezika vrtića".
- Mame, pažljivo slušajte: problem s ovakvim blagim eufizmima je taj što vrlo lako možete previdjeti pravu poruku. Tete iz vrtića se toliko trude izbjegavati negativne komentare, da je roditeljima koji se ne žele suočiti sa lošim ponašanjem svog djeteta, vrlo jednostavno zatvarati oči. A kada roditelji ignoriraju te suptilne poruke ili snažno tvrde da njihovo dijete "to ne radi", tete iz vrtića preokreću očima dok ih ne vidite. Vjerujte, postoje trenuci kada tete naprosto žele viknuti "Vaše je dijete nepodnošljivo!". Ali to ne rade.
Dakle, što nam pokazuje ova anketa?
Da je tetama u vrtiću potrebna nevjerojatna količina samokontrole. Umjesto gomile žalbi, od teta dobivamo razumijevanje.
Za posao odgajatelja je potrebno puno znanja, strpljenja, ljubavi i razumijevanja. Odličan odgajatelj i jest onaj koji se jednako odnosi prema svoj djeci i svim roditeljima; i prema onima s kojima nema nikakvih problema i prema onima neprihvatljivog ponašanja.