"Želim obući Mickey Mouse pidžamu!" - najavila je naša mala djevojčica. Moj muž je našao gornji dio, ali donjeg nije bilo.

"Gle, tu je tvoja pidžama s morskim psom!" - pokušao je muž, veselo.

"Želim Mickey Mouse pidžamu!" - cendravo je ponovila malena.

"Pidžama s morskim psom je od tvog dobrog prijatelja..." - rekao je muž molećivo.

"Ne, hoću Mickey Mouse pidžamu!" - reklo je naše dijete briznuvši u plač.

"Hajde, smiri se." - opomenuo ju je muž - "Idemo obući pidžamu s morskim psom."

"Neću morskog psa! Hoću pidžamu s Mickey Mousom!" - vikala je kroz suze.

"Pročitat ću ti dvije priče." - pokušao ju je podmititi moj muž.

"Mickey Mouse pidžama!!" - jecalo je dijete.

Bila sam u drugoj sobi slušajući kako situacija eskalira, kad je muž to odlučio riješiti na svoj način.

"Ok, evo ti i donji dio Mickey Mouse pidžame!" - rekao je dok je podizao donji dio koji je našao na podu kupaonice, namjerno ga ne mirišući dok ju je oblačio.

Zadovoljno se popela na krevet.

Došao je u sobu u kojoj sam bila, smijući se. "Teško je ne smijati se ovim stvarima." - rekao je. (Volim ga jer sve to ne shvaća preozbiljno).

"Mislim da moramo razgovarati s njom o njezinim emocijama.", rekla sam.

"Ali, to je samo pidžama!" - rekao je moj muž.


Djeca imaju intenzivne osjećaje prema naizgled nebitnim stvarima. Oni mogu postati nevjerojatno uznemireni ili uzbuđeni oko nošenja čarapa, boje šalice, oko toga hoćeš li im dati čitavu naranču ili je prepoloviti... Odrasli to teško mogu kontrolirati, a u toj dobi, ne mogu niti djeca. Radi se o događajima koji su njihovom mozgu jednostavno vrlo bitni.

Što možemo napraviti? Jednostavno priznati im njihove osjećaje.

Zamislite da plačete radi nečega, a prva rečenica vašeg partnera je "Daj prestani plakati.", ili "Vidi onu lijepu stvar tamo!", ili "Dat ću ti ja razlog za plač!", ili "Ma daj, to nije toliko važno." Sigurno bi protestirali, osjećali se odbačeno, ponavljali, iznervirali se. Čak i ako vaš partner ne može riješiti problem, želite osjećati da vas je čuo i razumio. I kad osjetite njegovu empatiju, vaše tijelo će se smiriti.

Isto vrijedi i za našu djecu.

Ovako nekako bi to trebalo zvučati u praksi:

"Osjećaš se tužno jer si htjela obući Mickey Mouse pidžamu. I ja bih voljela da je možemo obući jer je lijepa i udobna. Ali sada je zaprljana, pa je moramo staviti u pranje. Večeras možeš obući ovu drugu mekanu pidžamu."

Ako je potrebno, nastavite sa suosjećanjem:
"Znam da si jakooo tužna radi toga. U redu je biti tužan. Ponekad sam i ja tužna kad ne dobijem ono što želim. Može zagrljaj? Ok, zlato. Idući put ćemo sigurno obući Mickey Mouse pidžamu, ali danas ćemo obući ovu drugu."

Tako smo napravili iduću večer - nakon što sam pomirisala donji dio Mickey Mouse pidžame...