2. POSIJANA ZRNA U ZEMLJI ČEKAJU DA PROKLIJU, NIKNU. (Kratka pauza do 5 sekundi!)

3. ODJEDNOM, POČINJE PADATI KIŠA KOJA SVOJIM KAPIMA ZALIJEVA MALA ZRNA - na scenu dolaze učenici koji glume kišu. U rukama nose malu posudicu s vodom, te lagano škrope mala zrna. To učine dva puta te se maknu s njive.

4. NAKON KIŠE DOLAZI SUNCE. ONO BUDI NAŠE SJEMENJE - dolaze učenici koji glume sunčane zrake. Svaki dotakne svako zrno. Smjeste se negdje u sredinu njive i ostanu tu trepereći rukama, glumeći sunčane zrake.

5.ZRNO OSJETI NA SEBI TOPLE SUNČANE ZRAKE I POČINJE SE OKRETATI PREMA SUNCU - učenici - zrna malo se pokrenu i pogled usmjeruju prema sunčanim zrakama. Još uvijek su u sklupčanom stanju!

6.ZRNO POČINJE MALO PO MALO RASTI I OBLIKOVATI TRAVKU I KLAS - učenici odglume rast travke. Kleče na oba koljena, a posred glave stave lijevu ruku koja označuje malu vlat trave.

7. SIJAČ JE DOŠAO POGLEDATI SVOJU NJIVU. RADUJE SE MALIM TRAVKAMA KOJE ĆE POSTATI ŽITNO POLJE - učenik/sijač prođe svojom njivom gledajući što treba još učiniti za nju. Jednu travku dotakne, drugu malo ispravi, kod treće nešto pomakne... i izađe na drugom kraju njive.

8. TRAVKA BIVA SVE JAČA I JAČA, SVE VEĆA I VEĆA - Učenici se ustanu i s obje u vis podignute ruke, oblikuju klas!

9. KLAS OSJEĆA NA SEBI VJETAR KOJI PUŠE I KOJI GA NJIŠE - njivom prođu učenici koji glume vjetar. Oni zaljuljaju klasove.

10. KLAS NIJE SAM. IMA MNOGO KLASOVA. ZAJEDNO SU POSTALI ŽITNO POLJE. (Kratka pauza do 5 sekundi!)

11. DOLAZI VRIJEME ŽETVE. SIJAČ ĆE POŽETI SVOJU NJIVU - učenik/sijač dođe i odglumi žetvu.

12. SVOJE ŽITO SPREMA NA JEDNO MJESTO, U SVOJU ŽITNICU - učenici/zrnje se skupe na jednom mjestu.

13. ŽITO, NADALJE, BIVA PRIPREMLJENO U FINO BRAŠNO.

14. BRAŠNO DOLAZI DO PEKARA, A ON PRIPREMA MIRISNE PEKARSKE PROIZVODE
- Na sredinu dolazi učenik/pekar koji na malom stoliću mijesi kruh. učenici koji su glumili zrnje dolaze do učenika/pekara, sjednu ispred njega te govore što su postali i to riječima: Ja sam postao kruh! Ja sam postala ukusna kifla! Ja slanac! Ja perec! I ja sam postala perec! A ja kruh!

15. PEKAR NE ČUVA SVOJE PROIZVODE ZA SEBE, NEGO IH DOPREMA U TRGOVINU DA IH LJUDI UJUTRO MOGU KUPITI - učenici odlaze na drugi kraj prostorije gdje je improvizirana mala trgovina sa stolićem (na kojem su pekarski proizvodi: kruh, kifla, slanac, perec...) i učenikom/trgovcem. Učenici koji su glumili zrnje, sjednu ispod stola i čekaju „tko će ih kupiti!“ Ulazi učenica koja glumi mamu i kupuje od trgovca perec. Jedan učenik govori: „Mene je kupila jedna mama i odnijela svome sinu!“ Dolazi učenik koji glumi tatu koji kupuje kiflu. Jedna učenica govori: „Mene je kupio tata i darovao svojoj kćerki koja ide u školu!“

Učitelj/ica završava: MALO JE ZRNO POSTIGLO SVOJ ŽIVOTNI CILJ. ZAJEDNO S DRUGIM ZRNJEM BILO JE POSIJANO NA NJIVI. S DRUGIMA JE RASLO, RADOVALO SE SUNCU I KIŠNIM KAPIMA, TE SE IGRALO S NESTAŠNIM VJETROM. KAD JE DOŠLO VRIJEME, SIJAČ JE POŽEO NJIVU, A ZRNO KOJE JE IZRASLO U VELIKI KLAS, SMLJEVENO U FINO BRAŠNO, PEČENO NA TOPLINI, PRETVORENO U NEODOLJIVI MIRISNI PROIZVOD I NA KRAJU RAZVESELILO ONOGA KOJI GA JE KUPIO!