LIKOVI:

• otac

• liječnik

• sin

OTAC (dovodi sina u ordinaciju): Doktore! Pomozite mojem sinu!

LIJEČNIK (začuđen): A što mu je?

SIN (plačnim glasom): Jedinice imam sve. To je zbog učiteljice! U školi je strava! K'o balon je moja glava!

OTAC: Sine, ne budali. (okreće se doktoru i šapće): Jel' mu koja daska fali?

LIJEČNIK: Ovamo dođi. Otvori usta. Reci: A, A...

SIN (uplašenim glasom): Što mi je, jadan ja...

LIJEČNIK (pregleda ga): Da čujem pluća… Srce malo čudno kuca...

OTAC (zabrinuto): Dijagnozu molim! Kakva drama! Jao nama!

LIJEČNIK: Nije grlo, ni bronhitis... Dečko ima Zaljubitis. Za to nema lijeka nijedna apoteka.

SIN (uplašeno): Kakva je to bolest? Tko je kriv? Hoću li ostati živ?

OTAC (miluje ga po glavi): Hoćeš, sine. Od toga se ne gine.

LIJEČNIK: Liječi se ovako – djevojčici jednoj školsku torbu ponesi i pokraj torbe bombon ostavi. Vidjeti će da si kavalir pravi.

SIN (radosno): Mogu li Sanji iz četvrtog A?

LIJEČNIK: Nego šta!

SIN (razmišlja): A da joj i pismo stavim ispod teke? Valjda ga neće izgubiti... A smijem li je poljubiti?

OTAC (nasmije se): Sad i ja vidim. Tu nema greške. Moj sin boluje od ljubavi teške. I neka se zna! Od iste sam bolesti bolovao i ja!

SIN: A učiteljica – je li se i ona zaljubila?

OTAC: Sigurno je barem jednom glavu izgubila!

LIJEČNIK (povjerljivo): Hm, da... I ja sam bolovao od Zaljubitisa.

SIN (upitno gleda oca): Onda, idemo kupiti bombone?

Otac i doktor potvrdno klimaju glavom.

OTAC: Trebali bi odmah krenuti...

Odlaze

LIJEČNIK (dovikne za njima): Bombon možete i cvijetom zamijeniti!