VJEVERICA: Ne bi li već trebala jesen biti? Ni sama ne znam kako ću hranu za zimu sakupiti. Po ovoj vrućini najbolje mi je u duplju leći i čekati da malo zahladi.

MEDO: Bolje na vrijeme počni skupljati hranu! Vidjet ćeš kako će se vrijeme promijeniti u jednom danu.

VJEVERICA: Lako je tebi brundati! Ti se samo moraš udebljati i u brlog leći.

MEDO: Misliš da je meni lako tražiti hranu po ovoj vrućini? Ti si još premlada, pa ne vidiš što se događa.

JEŽ: Ah, kakva sparina! Noge mi klecaju i njuška pada valjda ću uspjeti ovu jabuku dokotrljati do kućnog praga.

VJEVERICA: Što je vama? To se radi kada jesen dođe i malo zahladi!

JEŽ : Ma kakva jesen? Medo ti je dobro rekao, ona je usnula negdje daleko, poslije ove vrućine eto odmah hladne zime.

MEDO: Nedostaje mi jesen, možda i ona nakratko navrati.

JEŽ: (sanjari) Šum lišća nošen vjetrom i kapima kiše, kada zemlja diše i sve tako lijepo miriše.

VJEVERICA: Ipak, neću čekati hoće li se vaše želje ostvariti, hop-skok, hop-skok i pune se duplje žirovima i lješnjacima. Zima
bi mogla biti duga i hladna, a ja ne želim ostati gladna!

Izvor: Časopis za djecu "Radost"