BUBAMARA: Ljubice mirisna
                budi dobra vila;
                dozvoli da na tebi
                odmorim krila.

LJUBIČICA:  Oh, bubice draga
                 reci gdje si bila,
                 pa si se tako
                 jako umorila?!

BUBAMARA:  Letjela sam svuda:
                 s trna do grma,
                 s grma na proplančić,
                 s proplanka niz potočić!

LJUBIČICA:  Pa ti si pravi
                 svjetski putnik!
                 A ja bih baš
                 htjela znati
                 što svijet osim
                 ove livade krasi.

BUBAMARA:  Dogovorimo se onda
                 brzo i pošteno:
                 ja ću tebi pričati putopise,
                 a ti meni budi
                 mirisno utočište!

LJUBIČICA:  Za kućicu tvoju
                 dajem ti svoj cvijet,
                 a ti ćeš meni biti
                 PROZORČIĆ U SVIJET!