NEMA TOGA ŠTO NE MOŽE DIJETE - Natali Trkulja Šarić (ŠKOLSKI)
(igrokaz dobrodošlice za buduće prvašiće)
- GLAZBA –
Na pozornici je prazna kolijevka. Mudra sova šeće lijevo-desno, s krilima na leđima. Gleda na krov, u nebo, pa na sat. Očekuje se prinova. Nedaleko od kolijevke, dvije tete, strina i ujna tiho razgovaraju. Svi su nestrpljivi.
SOVA (gleda u rodu koja slijeće i donosi dijete; svečano govori):
Čim se roda na krov spusti i donese dijete,
odmah počnu da ga cmaču od glave do pete.
RODA (dolazi s puta, spušta bebu u kolijevku i značajno govori):
Još dok se i samo nećka što će kad odraste,
već se tete, ujne, strine… sjate kao laste.
DVIJE TETE (prilaze kolijevci, tepajući):
Budi pekar, kroji, liječi, pilotiraj, gradi.
STRINA I UJNA (prilaze s druge strane kolijevke; štipkaju bebu po obrazima):
Uči djecu, nosi pisma, njeguj ili sadi.
RODA (gledajući tete, strinu i ujnu, odlazi na put; odmahujući glavom, obraća se publici):
Sve bi htjele, i to odmah, al' možda se sjete
da se jedno kratko vrijeme ipak bude dijete.
- GLAZBA –
Dijete odrasta. Tete, strina i ujna trčkaraju oko njega sve vrijeme. Ljube ga, presvlače, češljaju, kupaju, obasipaju pažnjom, nježnošću i poklonima. Vode ga u šetnju, čitaju mu knjige, promatraju ga kako crta, kako se smije i sretno odrasta...
Kad dijete poraste, kupe mu knjige za školu, školski pribor i školsku torbu. Dok ga prate do školskih vrata, tete diskretno brišu suze radosnice, strina ga štipka za obraz, a ujna mu stavlja užinu u torbu. Mašu mu.
Sova i roda iz prikrajka gledaju prvašiće koji pristižu sa svih strana i skupljaju se ispred školskih vrata. Čuje se školsko zvono.
SOVA (mudro i svečano):
Okupilo školsko zvono sve bisere svijeta.
Sad nazdravlja sve što diše, što raste i cvjeta.
Naselit će školsko nebo prvašići novi.
Došlo vrijeme da se pišu i njihovi snovi!
RODA (značajno klima glavom, dok učitelji prvašiće vode do njihovih klupa):
Zazujale uličice prije pola sata.
Pčelice se okupile ispred školskih vrata.
U košnicu punu sunca učitelj ih zove.
U toplom će zagrljaju ostvariti snove.
- GLAZBA –
Dječji žamor dopire iz dviju učionica. U prvoj učionici učiteljica pomaže učenicima da izvade pribor, dok u drugoj učitelj o nečemu priča s učenicima. U učionicama vlada veselje i sreća.
UČITELJICA (šeće od klupe do klupe, a prvašići je prate pogledom; nježno se obraća djeci):
Dobro mi došlo, đače drago!
Za ovu klupu novo si blago.
Vrtić i dom izgradiše most.
Zahvaljujuć' njima i moj si gost.
UČITELJ (brižno):
Koračić pa korak, trenutak pa dan,
smijehom i znanjem je obasjan.
Dajem ti čvrsto obećanje:
Bit će to sretno odrastanje!
Sova i roda iz prikrajka gledaju prvašiće u učionicama, a zatim se okreću na drugu stranu, pokazujući prema veseloj koloni životinjica.
SOVA (krilom publici pokazuje nadolazeću kolonu životinja):
U školu su pošli sada svi prvaši našeg grada:
leptirići, gusjenice, zlatne bube i krtice.
RODA (iznenađeno, pogledom prati kolonu koja raste i koja je sve veselija):
Vjeverice i ježići, bubamare i pužići,
crvići i stonogice, djetlići i kornjačice.
SOVA (svečano):
Rudi rujan sav od znanja.
Svuda niču mudra zdanja.
SOVA I RODA (uglas, mašući):
Prvašići, kapa dolje!
Učite sa puno volje!
- GLAZBA -
Sva djeca, životinjice i članovi obitelji okupljaju se na pozornici. Pjevaju, plešu, smiju se... Glazba se utišava i ispred njih izlaze sova i roda.
