DJEČAK: Snjegoviću
pokraj puta,
zašto stojiš
bez kaputa?

SNJEGOVIĆ: Imam kaput,
zar to nisi znao?
Svu noć mi ga
vjetar tkao.

DJEČAK: Vjetar tkao?
A od čega?

SNJEGOVIĆ: Od pahulja
i od snijega.

DJEČAK: Vidi, stvarno!
Mogao sam znati.
A ja sam već mislio
svoj kaput ti dati.