OD KORICE DO POLICE - Ana Sudarević (DAN DJEČJE KNJIGE)
LIKOVI:
Knjižničarka ulazi u knjižnicu. Tri knjige stoje naprijed.
KNJIŽNIČARKA: Bok svima! Ja sam knjižničarka. U knjižnici radim, s knjigama se družim, najbolje od svega, knjige kužim.
O knjigama brinem, knjige čuvam, posuđujem ih i na police vraćam. Što knjige vole, dobro shvaćam.
Knjižničarka odlazi među police.
PRVA KNJIGA: Ja volim čiste prste kad me se lista...
DRUGA KNJIGA: Ja policu bez prašine što se blista...
TREĆA KNJIGA: Ja volim omot da me štiti...
SVE KNJIGE: A najviše volimo čiste biti!
KNJIŽNIČARKA (proviruje između polica): Znam i čega se boje knjižice moje.
PRVA KNJIGA: Strašno se bojim masnih mrlja i pada s police...
DRUGA KNJIGA: ...sa stola ili stolice... Plaše me prošarne stranice i poderani listovi!
SVE KNJIGE: Al' postoji još jedan problem koji nas plaši, od kojeg strepimo, zbog kojeg drhćemo svaki put kad ga se sjetimo.
Učenica ulazi u knjižnicu. Dok ide prema stolu, iz ruku joj ispadaju knjige na pod. Čuje se jaukanje.
PRVA KNJIGA: Jao!
DRUGA KNJIGA: Ajoj!
TREĆA KNJIGA: Joj, boli!
Učenica osluškuje, ali misli da joj se pričinilo. Vadi udžbenike iz torbe i baca ih na stol.
PRVA KNJIGA: O, joj meni..
DRUGA KNJIGA: Hej, pa to boli!
UČENICA: Ma... Što se to čuje? Tko to viče?! Zar se netko među policama skriva? Ne vidim ništa. Pa nije valjda knjiga živa!
Iz torbe vadi grickalice i dok ih gricka prilazi Prvoj knjizi.
UČENICA: Iz zadaće jedinicu ispraviti moram, i to pod hitno! Da vidim, piše li ovdje nešto bitno?!
PRVA KNJIGA: Hej, zamazat ćeš tekst, uništiti slike, za popravak više nema prilike!
UČENICA: Što mi se događa? Zar mi se priviđa? (prilazi Drugoj knjizi, brzo je lista)
DRUGA KNJIGA: Pazi malo! Zar ti nije do mene stalo! Ne stvaraj mi uši, ne krivi mi strane, to me guši, stvara mi mane.
UČENICA: Ne mogu vjerovati. Zar su knjige počele govoriti? (prilazi Trećoj knjizi)
TREĆA KNJIGA: Što ti nije jasno?! Zar ne govorimo dovoljno glasno?! Žive smo, žive!
UČENICA (uzima knjige koje su joj prije popadale na pod): Oprostite, drage knjige, budite bez brige. Neću vas više baciti i prstima mastiti. Trebam pomoć hitno, vrlo mi je bitno. Jedinicu sam dobila, ispraviti bih je trebala. Vi mi možete pomoći, znanju most podići.
PRVA KNJIGA: Budi bez brige.
DRUGA KNJIGA: Na našim šarenim koricama znanje nosimo, i time se jako ponosimo.
TREĆA KNJIGA: Zato, uzmi knjigu u ruke pa ćeš bez pol muke sve naučiti.
SVI ZAJEDNO: Knjiga je... poput slapa, teče i teče dok ti to želiš!
- knjižničarka
- tri knjige
- učenica
- sve knjige
Knjižničarka ulazi u knjižnicu. Tri knjige stoje naprijed.
KNJIŽNIČARKA: Bok svima! Ja sam knjižničarka. U knjižnici radim, s knjigama se družim, najbolje od svega, knjige kužim.
O knjigama brinem, knjige čuvam, posuđujem ih i na police vraćam. Što knjige vole, dobro shvaćam.
Knjižničarka odlazi među police.
PRVA KNJIGA: Ja volim čiste prste kad me se lista...
DRUGA KNJIGA: Ja policu bez prašine što se blista...
TREĆA KNJIGA: Ja volim omot da me štiti...
SVE KNJIGE: A najviše volimo čiste biti!
KNJIŽNIČARKA (proviruje između polica): Znam i čega se boje knjižice moje.
PRVA KNJIGA: Strašno se bojim masnih mrlja i pada s police...
DRUGA KNJIGA: ...sa stola ili stolice... Plaše me prošarne stranice i poderani listovi!
SVE KNJIGE: Al' postoji još jedan problem koji nas plaši, od kojeg strepimo, zbog kojeg drhćemo svaki put kad ga se sjetimo.
Učenica ulazi u knjižnicu. Dok ide prema stolu, iz ruku joj ispadaju knjige na pod. Čuje se jaukanje.
PRVA KNJIGA: Jao!
DRUGA KNJIGA: Ajoj!
TREĆA KNJIGA: Joj, boli!
Učenica osluškuje, ali misli da joj se pričinilo. Vadi udžbenike iz torbe i baca ih na stol.
PRVA KNJIGA: O, joj meni..
DRUGA KNJIGA: Hej, pa to boli!
UČENICA: Ma... Što se to čuje? Tko to viče?! Zar se netko među policama skriva? Ne vidim ništa. Pa nije valjda knjiga živa!
Iz torbe vadi grickalice i dok ih gricka prilazi Prvoj knjizi.
UČENICA: Iz zadaće jedinicu ispraviti moram, i to pod hitno! Da vidim, piše li ovdje nešto bitno?!
PRVA KNJIGA: Hej, zamazat ćeš tekst, uništiti slike, za popravak više nema prilike!
UČENICA: Što mi se događa? Zar mi se priviđa? (prilazi Drugoj knjizi, brzo je lista)
DRUGA KNJIGA: Pazi malo! Zar ti nije do mene stalo! Ne stvaraj mi uši, ne krivi mi strane, to me guši, stvara mi mane.
UČENICA: Ne mogu vjerovati. Zar su knjige počele govoriti? (prilazi Trećoj knjizi)
TREĆA KNJIGA: Što ti nije jasno?! Zar ne govorimo dovoljno glasno?! Žive smo, žive!
UČENICA (uzima knjige koje su joj prije popadale na pod): Oprostite, drage knjige, budite bez brige. Neću vas više baciti i prstima mastiti. Trebam pomoć hitno, vrlo mi je bitno. Jedinicu sam dobila, ispraviti bih je trebala. Vi mi možete pomoći, znanju most podići.
PRVA KNJIGA: Budi bez brige.
DRUGA KNJIGA: Na našim šarenim koricama znanje nosimo, i time se jako ponosimo.
TREĆA KNJIGA: Zato, uzmi knjigu u ruke pa ćeš bez pol muke sve naučiti.
SVI ZAJEDNO: Knjiga je... poput slapa, teče i teče dok ti to želiš!